NJEGA SRCA

NJEGA SRCA

Sve veći broj kardiovaskularnih bolesti među glavnim je uzročnicima smrtnosti, a dijagnozu i liječenje bi trebali voditi iskusni liječnici u potpuno opremljenim bolnicama i suvremenim zdravstvenim tehnologijama.

Centri za njegu srca ACIBADEM svetskom razinom usluge natječu se za najsuvremeniju kliniku za njegu srca u Turskoj. ACIBADEM koristi vrhunsku tehnološku opremu za rano dijagnosticiranje i liječenje kardiovaskularnih bolesti.

ACIBADEM Centri za njegu srca istječu važnost uporabe napredne dijagnostičke tehnologije u ranoj fazi dijagnosticiranja s naglaskom na spasavanje života. Među tim dijagnostičkim instrumentima jeste i uređaj za tomografiju (2×64 Cross-Section Dual Source Computerized Tomography) koji može obaviti srčanu angioplastiku za 6 sekundi, PET CT koji omogućava detaljno snimanje srca i Flash CT. Flash CT je najbrži tomografski instrument na svijetu i može obaviti srčanu angioplastiku za 0.25 sekundi, istodobno emitirajući najnižu razinu zračenja u uspordbi s drugim sličnim uređajima.

Pokazatelji medicinskog učinka

Od 2002. godine, ACIBADEM Healthcare Group kontrolira medicinski i administrativni učinak preko raznih pokazatelja. Pošto su sigurnost i zadovoljstvo pacijenta glavni prioriteti, ACIBADEM posmatra rezultate iz oblasti njege srca – i svih drugih područja – kao vodič za pružanju bolje njege pacijentima.

– “Euroscore” kriterij pokazuje da je očekivana stopa mortaliteta kod operacija na otvorenom srcu 3,8%, dok u ACIBADEM-u taj postotak iznosi 1.6%.

– “Euroscore” kriterij pokazuje da je očekivana stopa mortaliteta kod koronarnog bajpasa 2,7%, međutim u ACIBADEM-u je to tek 1.0%.

Šta je Euroscore?

Operacije na starijim osobama, dijabetičarima, ili pacijentima sa dosjeom srčanih zastoja, i zastoja u radu bubrega, jetara i pluća suočavaju se s većim rizicima. Postoje različite ocjene rizika za objektivnu evaluaciju pacijenta, uzimajući sve čimbenike u obzir. Kod ovih ocjena  računaju se ponderisani brojevi. “Euroscore” je najčešće korišteni sustav ocjenjivanja.

Sveobuhvatna usluga u ACIBADEM Centrima za njegu srca

ACIBADEM  osigurava usluge prema najvišim standardnima suvremenog dijagnosticiranja, liječenja i potpore svim pacijentima s kardiovaskularnim bolestima.

Bolest koronarne arterije

Bolest srčane koronarne arterije među bolestima srca koje se najčešće sreću. Krv slobodno struji kroz zdravu koronarnu arteriju i omogućava krvi bogatoj kisikom put do srca.

Visok kolesterol i krvni tlak ili pušenje mogu oštetiti stijenke arterija, te dolazi do taloženja naslaga unutar arterijskih stijenki, a zatim do sprječavanja protoka krvi. Ova situacija signalizira početak koronarne bolesti srca.

Što se više naslaga nakupi u arteriji, to ona postaje uža, čime se dalje smanjuje količina krvi koja dotiče u srce. Srce postaje željno kisika, što uzrokuje bol u prsima.

Sužena arterija u potpunosti začepljena krvnim ugruškom uzrokuje srčani udar (infarkt miokarda). Nedostatak krvi bogate kisikom dovodi do trajnog, neprolaznog oštećenja srčanog mišića.

Srčani udar

Srčani udar počinje kad se blokira koronarna arterija koja hrani srce ili bilo koju od njegovih grana. Ovo rezultira ili nepovratnim oštećenjem srčanog mišića ili fatalnim srčanim udarom. Srčani udari su najozbiljniji od svih koronarnih bolesti srca.

Dva su glavna čimbenika rizika koji povećavaju rizik srčanog udara: “nepromjenjivi rizici” i “promjenjivi rizici”. Nepromjenjivi rizici uključuju genetičke čimbenike, dob, i muški spol. Muškarci i ljudi s članovima obiteljji koji imaju povijest ranih srčanih udara pod većim  su rizikom. Rizici se također povećavaju s godinama.

Druga grupa su “promjenjivi rizici”. Smanjenje ovih rizičnih čimbenika potpuno ovisi o trudu pojedinca. Pušenje, visok krvni tlak (hipertenzija), dijabetes, visoka razina masnoća u krvi, i pretilost uključeni u ovu skupinu čimbenika.

Primarni simptom srčanog udara je bol u prsima. Kod klasičnih slučajeva infarkta, ova bol je jaka i razarajuća. Rana intervencija je iznimno važna, kao i svjesnost simptoma koja omogućava pojedincu da potraži zdravstvenu pomoć bez gubljenja vremena.

Bolesti srčanog zalistka

Srce ima 4 zalistka koji se neprestano i kontinuirano otvaraju i zatvaraju. Nepravilno otvaranje i zatvaranje zalistka može rezultirati oboljenjem srčanog zalistka.

Bolesti zalistka mogu biti kongenitalne ili razvijene nakon reumatizma u djetinjstvu, ili kalcifikacije u kasnijem dobu.

Subjektivne tegobe mogu varirati ovisno o tome koji zalistak je obolio. S povećanjem subjektivnih tegoba, pojavljuju se i simptomi. Ti simptomi su opći zamor, brzo umaranje, palpitacije, osjećaj blokiranosti, gubitak vazduha, i otečena stopala koja signaliziraju edem u tijelu.

Prije bilo kakvih tegoba, bolest zalistka može se slučajno dijagnosticirati ako doktor čuje šum na srcu. Kako se tegobe pojačavaju, može se postaviti dijagnoza uporabom specijalnih dijagnostičkih tehnika: elektrokardiografija, rendgenska snimka prsa, ehokardiografija i kateterizacija srca.

Aritmije

Kod aritmije problemi nastaju kao rezultat promjene pulsa. Iako se aritmije uglavnom viđaju kod pacijenata koji imaju postojeći srčani poremećaj, mogu se razviti i kod ljudi koji nemaju zdravstvenih problema.

Neki oboljeli nisu ni svjesni ovih problema, i dobiće dijagnozu samo kad obave rutinske pretrage ili nakon elektrokardiograma (EKG) napravljenog iz nekog drugog razloga. Međutim, značajan broj pacijenata konzultira svojeg liječnika povodom tegoba palpitacije, nepravilnih otkucaja srca, neprirodnog osjećaja u prsima, osjećaja praznine, vrtoglavice, nesvjestice, manjeg kapaciteta za napor i nedostatka daha.

Endokarditis

Endokarditis je mikrobna inflamacija unutarnjeg sloja srca, koji se naziva endokard, a koji također uključuje i srčane zalistke. Simptomi variraju ovisno o inficiranom dijelu srca te vrste bakterije koja uzrokuje infekciju.

Pacijentima se intravenozno daju antibiotici najmanje 4-6 tjedana. Operacija je opcija kod zatajenja rada srca izazvanog endokarditisom ili usljed ekspulzije krvnog ugruška.

Neophodno je primjeniti terapiju za endokarditis. Srčani bolesnici poseno se trebaju paziti.

Kardiomiopatije (Bolesti srčanog mišića)

Po definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) iz 1995, kardiomiopatije su bolesti srčanog mišića koje rezultiraju srčanom disfunkcijom. Postoje 4 grupe kardiomiopatija:

  1. Dilatirane kardiomiopatije
  2. Hipertrofične kardiomiopatije
  3. Restriktivne kardiomiopatije
  4. Aritmogene kardiomiopatije desne ventrikule

Postoji mnogo čimbenika koji uzrokuju kardiomiopatije, uključujući bolest koronarne arterije, bolest srčanog zalistka, hipertenzija, infekcije sustava, metaboličke bolesti, genetički razlozi i različite vrste trovanja.

Operacija može biti izvedena u slučajevima kad lijekovi ili intervencije ne mogu biti primjenjeni.

Bolesti velikih krvnih žila

Abdominal Aortic Aneurysms:Damage to the aortic wall causes the largest artery exiting the heart to expand to 1.5 times its original size in the abdominal area. It is more frequently observed in older men. There are generally 2-3 cases in every 10 thousand people.

People who smoke, have familial aneurysms, are older or tall, or have blocked arteries, high levels of cholesterol, or chronic lung disease and hypertension, are at risk of developing abdominal aortic aneurysms.

Najčešće, aneurizme abdominalne aorte ne daju nikakve simptome. Bolest se obično dijagnosticira kad pacijent dođe na kontrolne pretrage zbog neke druge zdravstvene smetnje. Približno 25% pacijenata može imati kontinuirane ili povremene bolove u trbuhu.

Aneurizma torakalne aorte: Ovo su aneurizme koje se formiraju u aorti, u području prsa. Lokalizirano proširenje od oko 4 cm naziva se aneurizma. 1-1.5% pacijenata s torakalnom aneurizmom ima 65 ili više godina.

Pacijenti dobi 65 godina ili skloniji su ovoj bolesti u kasnijem dobu. Torakalna aneurizma može biti pokrenuta disekcijom aorte, aneurizmom u obitelji, bolešću vezivnog tkiva (Marfan sindromom), traumom i infektivnim bolestima.

Aneurizme torakalne aorte obično ne daju nikakve simptome. Široke aneurizme mogu izazvati bol u prsima, leđima i trbuhu. Subjektivne tegobe sliče poput srčanog udara. Međutim, drugi simptomi mogu uključiti i disfoniju, otežano gutanje, kašalj, povraćanje i krvarenje. Iznenadna pojava ovih simptoma može ukazivati na urgentnu situaciju poput aorte.

Disekcija: Aortna disekcija je pukotina u stijenki aorte. Kliničke manifestacije mogu varirati ovisno o lokaciji aortnog naprsnuća.

Kod većine pacijenata, stanje je uzrokovano hipertenzijom. Može se razviti i kao rezultat različitih bolesti poput aortne aneurizme, bolesti kolagenog tkiva, aortne stenoze, aortne koarktacije i drugih zdravstvenih tehnika koje se vezuju uz aortu. Simptomi često počinju naglim, jakim bolom u prsima i bolom u leđima koji je opisan poput ubadanja. Od propratnih tegobe mogu se javiti i perspiracija, osjećaj hladnoće, mučnina i povraćanje.

Periferne embolije: periferna vaskularna bolest (PVD) je uskost ili sužetak vena koje nisu koronarne a koje snabdijevaju srce kisikom. Sužetak je toliko uznaprjedovao da organi ne primaju dovoljno krvi.

Dijabetes, dugoročna hipertenzija, dugoročni poremećaj metabolizma lipida, povijest asteroskleroze (krutost krvnih žila) u obitelji, giht, nedovoljno vježbe i ovisnost o nikotinu neki su od rizičnih čimbenika.

Najčešća tegoba je bol. Međutim, odlike bola se razlikuju: Ljudi sa suženjem osjećaju bol nakon što prošeću određenu razdaljinu. Kako se suženje pojačava, udaljenost koju mogu prijeći smanjuje se. Obično je bol nalik grčevima. Međutim, nestaje nakon odmora od 2-5 minuta.

Suženje vena (venska tromboza): Suženje vena uzrokovano malim ugruškom u veni ponekad ne daje nikakve simptome. Međutim, i najmanji ugrušak može biti opasan po život u ovisnosti o lokaciji. Kirurške tehnike primjenjuju se na pacijentima koji ne reagiraju na zdravstveni tretman, koji su pod rizikom gangrene i koji imaju intenzivne plućne embolije.

Proširene vene

Proširene vene definiraju kao proširenje, izduženje i uvijanje vene u nozi. Primjećene su kod 10-20% populacije. Verovatnoća pojavljivanja proširenih vena je proporcionalna dobu. Svaka druga osoba starija od 50 godina pati od proširenih vena.

Postoje 4 tipa proširenih vena:

Paukova mreža: Ove vene pojavljuju se na površini kože. Promjera su 1 mm ili manje, ne mogu se osjetiti na dodir, obično su crvene boje. To su rasprostranjene linearne forme u obliku zvijezde ili paukove mreže i mogu se proširiti na cijelu nogu.

Retikularno proširenje: Teško je osjetiti ovaj tip proširenih vena koje su blago otečene na koži, promjera su manjeg od 4 mm i plave boje.

Proširene velike vene (proširena Saphena): Ovo su proširene vene koje se lako osjete i vide, i koje formiraju velike uvoje uz veliku i malu saphenu. Promjera su manjeg od 3 mm. Kako prolaze ispod kože, obično ne mijenjaju boju kože. Vidljiv je samo zelenkast odraz. Otekline se istaknu kod stajanja i nestanu kada se podignu noge, u ležećem položaju.

Proširena duboka velika vena: Ove vene nalaze se u dubljim slojevima noge. Proširene vene ne mogu se uočiti na koži, ali ipak uzrokuju edem i remete cirkulaciju u nozi.

Češće se javljaju kod žena nego kod muškaraca i kod ljudi s povijesti proširenih vena u obitelji. Proširene vene se također mogu pojaviti i kao rezultat pretilosti, starenja, trudnoće, menopauze, pretjeranog stajanja, sužetaka i poremećaja zalistka u dubokoj veni.

Točan uzrok proširenih vena nije poznat. Primaran uzrok je povećanje vene usljed strukturne deformacije stijenke vene. Ovo vodi ka obrnutom protoku krvi usljed nepravilnog rada zalistka vene. Obrnuti protok krvi otežava vraćanje krvi do srca i postepeno povećava tlaku veni. Povećan tlak zatim povećava venu i stvara začarani krug.

Proširene vene također imaju i rijetke uzroke. Kod pojedinaca koji imaju suženu duboku venu, površinska vena koja prenosi 10% krvi u nogu preuzima čitav proces povratka venske krvi u nogu. Stoga se promjer mijenja i formira proširene vene.

Kongenitalne bolesti srca najčešće su anomalije koje se razvijaju u matenrici. Pripisuje im se 15% smrtnih slučajevai u periodu odojčeta (u prvih 30 dana po rođenju).

Od 1000 rođenih beba, osam se rađa s kongenitalnom srčanom bolešću, što je ekvivalentno 1% ukupnog broja živorođene djece.

Postoji širok spektar pedijatrijskih bolesti srca. Specijalisti kategoriraju pre-natalne srčane bolesti u tri skupine:

Kongenitalne srčane bolesti
Reumatske srčane bolesti
Poremećaji suženog srčanog ritma

Kongenitalne bolesti srca

Kongenitalne bolesti srca među najčešće su uočenim srčanim bolestima kod novorođenčadi. Poremećaji u ovoj skupini uključuju anomalije koje se razvijaju tijekom razvoja fetusa. Postoje stotine varijacija,  od kojih su neke blaže, dok druge uzrokuju teške i komplicirane probleme.

Poremećaji suženog srčanog ritma

To su nepravilnosti u električnom sustavu srca koje se manifestiraju poput neuobičajeno sporih, pauziranih ili ubrzanih ritmovi. Iako se uglavnom primećuje kod odraslih osoba, mogu se pojaviti i kod djece s kongenitalnim srčanim bolestima, nakon operacije srca ili bez jasnog razloga. Iako se pojavljuju rijetko u usporedbi s nekim čestim bolestima srca, srčanog mišića ili bolesti srčane membrane, poput kardiomiopatije, miokarditisa i perikarditisa, ipak su zabilježene.

Reumatske srčane bolesti

Reumatizam je bolest koja izaziva probleme pri tvorbi organa. Infekcije grla su među najčešćim uzročnicima. “Hemolitičke streptokoke” naseljavaju grlo i kontaminiraju područje. Također se mogu nastaniti u srcu i izazvati deformacije, sužetke i nepravilnosti u srčanim zalistcima.

Dijagnoza i liječenje najčešćih kongenitalnih bolesti srca

Anomalije u srcu novorođenčeta rođenog s kongenitalnom bolešću srca ponekad mogu biti dovoljno blage tako da liječenje nije potrebno, dok u nekim slučajevima mogu uznapredovati toliko da životno ugroze. Teške kongenitalne srčane bolesti obično se dijagnosticiraju još u periodu novorođenčeta. Međutim, kirurška intervencija ima visoku razinu uspješnosti korekcije čak i u teškim slučajevima anomalije.

Dijagnostičke tehnike

Teške kongenitalne srčane bolesti se obično dijagnosticiraju još u periodu novorođenčeta, s obzirom da djeca s takvim anomalijama pokazuju teške simptome od rođenja. Međutim, ponekad se dijagnoza ne postavi do djetinjstva, ili čak do odrasle dobi. To se dešava kad je urođena anomalija baš mala. U nekim slučajevima, osoba može čitav život da proživjeti bez ikakvih simptoma i problema.

Elektrokardiografija (ECG) je uređaj koji registrira slabe električne struje u srcu djeteta i bilježi otkucaje srca na papir za ECG. S obzirom da se ne primjenjuje električna struja, djete ne osjeća nikakvu bol.

Kardiolog prikuplja informacije o veličini i obliku srca djeteta i pluća koristeći rendgensko snimanje prsa. Razina zračenja koji se koristi za rendgensko snimanje jveoma je nika i ne izaziva neželjena dejstva.

Ehokardiografsko ispitivanje omogućava monitoring živih snimaka preko zvučnih valiva zavan prsa. Strujanje krvi u srce i vene mjeri se zvučnim valovima s Dopler tehnikom. Ove dvije tehnike pružaju kardiologu informacije o strukturi i funkcioniranju srca. Većinom se srčane anomalije dijagnosticiraju ovom tehnikom ispitivanja.

Fetalna ehokardiografija tehnika je slična ultrasonografiji (ultrazvuku) koja se može koristiti nakon 16. tjedna trudnoće. Ne škodi ni majci ni djetetu. Omogućava da se ispita stanje i funkcioniranje srca i srčanih vena fetusa  te da se identificira bilo kakva srčana anomalija prije rođenja.

Srčana kateterizacija – angiografija je napredna tehnika ispitivanja koja se rabi uz pomoć veoma sofisticiranog rendgen uređaja. Obično se izvodi s pomoću tanke cijevi (katetera) koja se umeće u aortu ili venu kroz ingvinalnu regiju i usmjerava ka srcu.

Test opterećanja izvodi se tako što se kontinuirano radi elektrokardiografija srca dok dijete hoda na pokretnoj traci u brzom programu.

Srčana elektrofiziologija: Kongenitalni poremećaji ili kardiokirurgija mogu nekad uzrokovati poremećaje srčanog ritma. Uzrok i tip poremećaja može biti ustvrđen posebnom pretragom sličnom srčanoj kateterizaciji i naziva se srčana elektrofiziologija. Ovo omogućava da se uzrok aritmije i neuobičajeno suženje po potrebi tretiraju tehnikom nazvanom ablacija (kauterizacija radiofrekventnim valovima).

Srčani MRI: Kod neke novorođenčadi, može se dogoditi da nije moguće potpuno dijagnosticirati bolest srca bez obzira na preglede. U takvim slučajevima, mogu biti potrebne određene napredne tehnike popute MRI-a ili MRI angiografije kako bi se ustvrdila tačna dijagnoza. Ove pretrage liječnicima osiguravaju vrijedne informacije u vezi s velikim žilama koje ulaze i izlaze i srca, te pulmonarnim žilama.

LIJEČENJE

Kako se liječe kongenitalne bolesti srca?

Liječenje bolesti srca

Kongenitivno zatajenje srca

ŠTO JE TO? Kad srčana pumpa ne radi efikasno, tekućina se nakuplja u plućima i drugim organima i uzrokuje edem (otjecanje). Ovo stanje često se primjećuje kod velikog broja srčanih anomalija.

LIJEČENJE: Srčani mišić jača spomoću lijekova, uključujući i digoksin. Diuretici se također mogu propisati da pomognu u otpuštanju viška tekućine nakupljene u telu.

Poremećaji srčanog ritma

Postoje tri različita tipa poremećaja srčanog ritma:

Tahikardija: predstavlja ubrzane otkucaje srca djeteta. Kod djece, normalan broj otkucaja je između 60 i 150 u minuto, ovisno o dobi. Ubrzani otkucaji srca mogu uzrokovati zamor srca. Međutim, tahikardija nije uvijek pokazatelj kongenitalne bolesti srca. Terapija lijekovima može se primjeniti da se otkucaji srca uspore na normalnu razinu.
Bradikardija: predstavlja usporene otkucaje srca djeteta. Može i pogoršati funkciju pumpanja krvi. Kod neke djece može biti potrebna ugradnja uređaja (premosnice) koji omogućava normalne otkucaje srca.
Aritmija: predstavlja nepravilne otkucaje srca. Može biti kongenitalna, a može se razviti i nakon operacije; treba je liječiti sukladno vrsti nepravilnosti srčanog ritma.

Bolesti srca liječene kateterizacijom

Balon septostomija

Ovo je postupak koji se primjenjuje za liječenje stnovitih srčanih anomalija poput transpozicije velikih arterija (TGA), da produži život novorođenčeta do kirurške intervencije.

Valvotomija, balon angioplastika

Neki od uskih srčanih zalistaka i neke od uskih koronarnih žila proširuju se kateterizacijom. Iako može doći i do ponovnog sužavanja, ovaj postupak osigurava djetetu vrijeme da odraste.

Embolizacija ovojnice i kišobran uređaj

Određeni komorsko-pretkomorski defekti i patentni arterijski kanal mogu se liječiti kateterizacijom. Međutim, primjena ovih postupaka zahtijeva usklađenost veličine pacijenta i lokacije i širine defekta.

Elektrofiziologija i ablacija

Kod nekih padijatrijskih pacijenata, problemi srčanog ritma mogu se liječiti kauterizacijom koristeći tehniku znanu kao “ablacija” (razdvajanje). Kod takvih slučajeva, uzrok problema treba pronaći s pomoću srčane kateterizacije (elektrofiziološka studija).

Kirurški liječene bolesti srca

  1. Srčane bolesti bez cijanoze
    Ovi pacijenti obično imaju septalni defekt, sužetak, ili poremećaj žila ili zalistaka. Nema cijanoze jer venska krv ne cirkulira tijelom. Simptomi zatajenja srca obično su vidljivi. Ti bolesnici obično imaju oštećenje septuma, sužetak ili poremećaj u žilama ili zalistcima.
    Patentni kanal arterije (PDA)
    Atrijski septalni defekt (ASD)
    Ventrikularni septalni defekt (VSD)
    Atrioventrikularni septalni defekt (AVSD)
    Aortna stenozoza (AS)
    Aortna koarktikacija (AoCoA)
  2. Srčane bolesti koje se razvijaju s cijanozom
    Pod normalnim uvjetima,krv koja se ispumpava iz srca u tijelo bogata je kisikom i svjetle je crvene boje. Međutim, kod srčanih bolesti s cijanozom, krv koja se pumpa u tijelo siromašna je kisikom i tamnija. U takvim slučajevima, boja novorođenčeta  blago je purpurna. Stupanj ovog stanja, također poznatog kao cijanoza, može varirati u ovisnosti o patologiji, dobi i aktivnosti pacijenta.
    Tetralogija falot (TOF)
    Pulmonarna stenoza (PS)
    Transpozicija velikih arterija (TGA)
    Trikuspidna atrezija (TA)
    Pulmonarna atrezija (PA)
    Truncus arteriosus
    Totalno poremećena pulmonarna venska isušenost(TAPVD)
    Hipoplastični sindrom lijevog srca (HLHS)

×
Search