Terapija matičnim stanicama najviše se koristi u hematologiji, posebno kod nekih bolesti krvi i koštane srži, te u određenim područjima regenerativne medicine. Za mnoge druge bolesti još je u fazi istraživanja ili se primjenjuje samo u sklopu kliničkih studija i strogo odabranih protokola.
Terapija matičnim stanicama privlači mnogo pozornosti jer se povezuje s obnavljanjem oštećenih tkiva i poticanjem prirodnih procesa cijeljenja. Ipak, važno je znati da se ne koristi jednako za sve bolesti. Njezina primjena ovisi o vrsti matičnih stanica, načinu pripreme, stanju bolesnika i tome postoji li za određenu bolest dovoljno kliničkih dokaza.
Najpoznatija i najbolje utemeljena primjena je u hematologiji, odnosno liječenju bolesti krvi i koštane srži. U tim se situacijama najčešće koriste krvotvorne matične stanice, koje mogu obnoviti stvaranje krvnih stanica nakon intenzivnog liječenja ili kod poremećaja rada koštane srži.
U ovim bolestima terapija matičnim stanicama može biti dio transplantacijskog liječenja, a ne “čarobna injekcija”. Cilj je zamijeniti ili obnoviti neispravne krvotvorne stanice i omogućiti stvaranje zdravih krvnih elemenata.

Osim hematologije, terapija matičnim stanicama istražuje se i u drugim područjima. U nekim stanjima već se koristi u strogo odabranim indikacijama, dok je u drugima još uvijek eksperimentalna ili ograničena na klinička ispitivanja.
U nekim se centrima matične stanice koriste za liječenje određenih oštećenja rožnice, posebno kada je iscrpljen prirodni izvor stanica na površini oka. Takav pristup može pomoći u obnovi površine oka kod teških ozljeda ili opeklina, ali nije primjenjiv na svaku očnu bolest.
Matične stanice i drugi stanični pripravci istražuju se za ozljede hrskavice, tetiva i ligamenata, kao i za neke oblike osteoartritisa. Međutim, dokazi nisu jednaki za sva stanja, pa se primjena mora pažljivo procijeniti. U mnogim slučajevima standardne metode liječenja i rehabilitacije ostaju prva opcija.
Stanične terapije mogu imati ulogu u cijeljenju teških opeklina i nekih velikih defekata kože, često u sklopu transplantacijskih i rekonstruktivnih postupaka. Riječ je o specijaliziranim zahvatima koji se provode u bolničkom okruženju.
Za neurološke bolesti, poput moždanog udara, multiple skleroze, Parkinsonove bolesti ili ozljede leđne moždine, matične stanice su predmet intenzivnih istraživanja. No u većini tih stanja terapija još nije standardna i ne može se smatrati dokazanom zamjenom za uobičajeno liječenje.
Istražuju se i potencijalne primjene nakon infarkta miokarda ili kod zatajenja srca, s ciljem poticanja oporavka srčanog tkiva. Ipak, ovo područje i dalje zahtijeva dodatne kvalitetne studije prije šire kliničke primjene.
Na internetu se često nude terapije matičnim stanicama za širok raspon bolesti, od kroničnih bolova do autizma, dijabetesa, Alzheimerove bolesti i brojnih autoimunih stanja. Za mnoga od tih stanja nema dovoljno dokaza da bi se terapija rutinski preporučila. Ako se neki postupak oglašava kao rješenje za gotovo svaku bolest, to je razlog za oprez.
Posebno treba biti oprezan s privatnim klinikama koje obećavaju brzo poboljšanje bez jasnog objašnjenja izvora stanica, načina primjene, mogućih rizika i znanstvenih dokaza. Terapija matičnim stanicama nije isto što i dobro dizajnirana klinička studija, a registrirani i nadzirani postupci bitno su sigurniji od neprovjerenih ponuda.
Vrsta stanica utječe na područje primjene. Krvotvorne matične stanice koriste se prvenstveno za bolesti krvi i koštane srži. Mezenhimalne matične stanice najčešće se istražuju u regenerativnoj medicini, a epitelne ili limbalne stanice mogu biti važne u obnovi određenih tkiva, primjerice na oku. Nisu sve vrste stanica međusobno zamjenjive.
Odluka o terapiji matičnim stanicama temelji se na dijagnozi, općem zdravstvenom stanju, prethodnim liječenjima i procjeni koristi i rizika. U nekim bolestima ona je standardni dio liječenja, dok je u drugima moguća samo u okviru kliničkog istraživanja ili posebnih programskih protokola.

Prije nego što pristanete na postupak, korisno je postaviti nekoliko konkretnih pitanja: Za koju je bolest terapija odobrena ili preporučena? Jesu li dostupni klinički dokazi? Koji su mogući rizici? Postoji li standardno liječenje koje prvo treba pokušati? Jesu li troškovi i postupak jasno objašnjeni? Odgovori trebaju biti razumljivi, transparentni i utemeljeni na medicinskim činjenicama.
Terapija matičnim stanicama najviše je potvrđena u liječenju određenih bolesti krvi i koštane srži te u nekim specijaliziranim područjima poput obnove površine oka i liječenja teških oštećenja kože. Za mnoge druge bolesti primjena je još uvijek eksperimentalna. Zato je važno razlikovati dokazanu medicinsku primjenu od marketinških obećanja i uvijek se savjetovati s liječnikom specijalistom.
Ne. Standardno je prihvaćena za određene bolesti krvi i koštane srži, dok je za mnoge druge bolesti još eksperimentalna ili ograničena na klinička istraživanja.
Može se razmatrati u nekim slučajevima, ali dokazi nisu jednaki za sve pacijente i nije zamjena za standardno liječenje bez stručne procjene.
Za neurološke bolesti istraživanja postoje, ali većina takvih primjena još nije standardna niti dovoljno dokazana za rutinsku preporuku.
Tražite jasnu dijagnozu, objašnjenje vrste stanica, znanstvene dokaze, moguće rizike i točan opis tko provodi postupak. Oprez je potreban ako se obećava liječenje širokog raspona bolesti.
O prikladnosti odlučuje liječnik specijalist na temelju vaše dijagnoze, prethodnog liječenja, općeg stanja i raspoloživih dokaza za određenu indikaciju.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International