Za koje bolesti se koristi terapija matičnim stanicama

Za koje bolesti se koristi terapija matičnim stanicama?

Za koje bolesti se koristi terapija matičnim stanicama?
Kratak odgovor

Terapija matičnim stanicama danas ima jasno mjesto ponajprije u liječenju nekih bolesti krvi i koštane srži, osobito putem transplantacije krvotvornih matičnih stanica. U drugim područjima, poput ortopedije, neurologije i autoimunih bolesti, primjena se još istražuje ili se koristi samo u strogo odabranim slučajevima.

Terapija matičnim stanicama jedna je od najzanimljivijih grana suvremene medicine jer iskorištava sposobnost određenih stanica da se obnavljaju i pretvaraju u druge vrste stanica. Ipak, važno je razlikovati dokazanu medicinsku primjenu od eksperimentalnih postupaka. Ne koriste se sve terapije matičnim stanicama za iste bolesti, niti su sve klinički jednako potkrijepljene.

Što su matične stanice?

Matične stanice su posebne stanice koje se mogu dijeliti i razvijati u različite tipove stanica. U medicini su najvažnije krvotvorne matične stanice, koje stvaraju krvne stanice, te mezenhimske matične stanice, koje se istražuju zbog uloge u obnovi tkiva i smanjenju upale.

Najpoznatija i najdulje primjenjivana metoda je transplantacija krvotvornih matičnih stanica. Ona se ne koristi za svaku bolest, nego za određena stanja gdje je potrebno obnoviti koštanu srž ili zamijeniti bolesne krvne stanice zdravima.

Bolesti za koje se terapija matičnim stanicama već koristi

Liječnik objašnjava terapiju matičnim stanicama pacijentu u bolnici

1. Bolesti krvi i koštane srži

Najčešća i najbolje potvrđena primjena odnosi se na hematološke bolesti. Terapija matičnim stanicama, odnosno transplantacija krvotvornih matičnih stanica, koristi se kod:

  • leukemija
  • limfoma
  • multiplog mijeloma
  • aplastične anemije
  • nekih nasljednih poremećaja krvi
  • određenih poremećaja imuniteta i metabolizma

U tim slučajevima cilj je zamijeniti bolesnu ili oštećenu koštanu srž zdravim matičnim stanicama, najčešće nakon intenzivnog liječenja ili kada je bolest vrlo agresivna.

2. Nasljedne bolesti krvi

U nekih bolesnika transplantacija može pomoći kod nasljednih bolesti poput talasemije ili srpastih stanica, ovisno o općem stanju bolesnika, dostupnosti podudarnih donora i procjeni hematološkog tima. Odluka je uvijek individualna jer postupak nosi i značajne rizike.

3. Odabrane urođene ili stečene imunodeficijencije

Za neke teške imunološke poremećaje transplantacija krvotvornih matičnih stanica može biti dio liječenja. To vrijedi za određene oblike primarnih imunodeficijencija kada je cilj uspostaviti funkcionalan imunološki sustav.

Gdje se terapija matičnim stanicama još koristi istraživački?

U mnogim područjima terapija matičnim stanicama privlači veliku pozornost, ali su dokazi još ograničeni ili su koristi potvrđene samo za uske indikacije. Važno je biti oprezan prema oglasima koji obećavaju liječenje gotovo svake bolesti.

Ortopedija i ozljede mišićno-koštanog sustava

Matične stanice se istražuju za ozljede hrskavice, tetiva, ligamenata i zglobova, kao i za osteoartritis. Iako postoje postupci u kliničkoj praksi, rezultati nisu jednako potvrđeni za sve pacijente i nisu standardni lijek za artrozu ili kroničnu bol.

Neurologija

Istražuju se moguće primjene kod bolesti poput Parkinsonove bolesti, multiple skleroze, ozljede leđne moždine i moždanog udara. Međutim, za većinu tih stanja terapija matičnim stanicama još nije rutinski odobrena kao standardno liječenje. U ovoj se fazi najčešće provodi unutar kliničkih studija.

Kardiologija

Razmatra se primjena nakon infarkta miokarda i kod srčanog zatajenja, s ciljem poticanja obnove srčanog tkiva. Unatoč velikom interesu, ovo područje i dalje zahtijeva dodatna istraživanja prije široke standardne primjene.

Autoimune bolesti

U odabranih bolesnika s teškim autoimunim bolestima, poput nekih oblika multiple skleroze ili sistemskih autoimunih bolesti, istražuju se ili koriste posebni transplantacijski protokoli. To nije isto što i opća „terapija matičnim stanicama”, nego visoko specijalizirano liječenje u centrima s iskustvom.

Koje su važne razlike između standardne i eksperimentalne primjene?

Standardna primjena znači da postoji dovoljno dokaza, definirane indikacije i jasno poznati rizici i koristi. Eksperimentalna primjena znači da metoda još nije dovoljno potvrđena za rutinsku uporabu ili je ograničena na istraživačke protokole.

Pacijent bi trebao znati nekoliko ključnih stvari:

  • ne koriste se sve vrste matičnih stanica za iste bolesti
  • ne postoji univerzalno liječenje za sve dijagnoze
  • kvaliteta dokaza razlikuje se ovisno o bolesti
  • postupak može imati nuspojave i ozbiljne komplikacije
  • legitimno liječenje provodi se u ovlaštenim centrima

Koji su rizici terapije matičnim stanicama?

Ovisno o vrsti postupka, rizici mogu uključivati infekcije, krvarenje, reakcije na pripremno liječenje, odbacivanje ili neuspjeh presađivanja te druge komplikacije povezane s imunosupresijom. Kod nekih postupaka postoji i rizik da očekivana korist neće biti ostvarena.

Zbog toga je procjena kandidata detaljna i uključuje hematologa ili drugog specijalista, laboratorijske nalaze, sliku bolesti i opće zdravstveno stanje. Terapija matičnim stanicama nije prikladna za svakoga.

Kome se obratiti za procjenu?

Medicinski laboratorij s uzorcima matičnih stanica

Ako razmišljate o terapiji matičnim stanicama, najbolje je potražiti mišljenje specijalista koji se bavi vašom osnovnom bolešću. Kod bolesti krvi to je najčešće hematolog. Kod drugih stanja mogu biti uključeni ortoped, neurolog, reumatolog ili transplantacijski tim.

Prije odluke važno je pitati:

  • je li postupak standardan ili eksperimentalan
  • za koju točno dijagnozu se preporučuje
  • koji su dokazi za korist
  • koji su rizici i moguće nuspojave
  • postoji li alternativno, bolje potvrđeno liječenje

Zaključak

Terapija matičnim stanicama najjasnije je i najuspješnije utemeljena u liječenju određenih bolesti krvi i koštane srži. U drugim područjima, poput ortopedije, neurologije, kardiologije i autoimunih bolesti, njezina je uloga često još istraživačka ili ograničena na strogo odabrane slučajeve. Zato je prije odluke ključno zatražiti stručnu procjenu i osloniti se na provjerene medicinske izvore.

FAQ

Za koje se bolesti najčešće koristi terapija matičnim stanicama?

Najčešće se koristi za bolesti krvi i koštane srži, uključujući leukemije, limfome, multipli mijelom, aplastičnu anemiju i neke nasljedne poremećaje krvi.

Je li terapija matičnim stanicama standardna za sve bolesti?

Ne. Za neke bolesti je standardna i dobro potvrđena, dok je u drugim područjima još u fazi istraživanja ili se primjenjuje samo u odabranim slučajevima.

Može li terapija matičnim stanicama pomoći kod osteoartritisa?

Istražuje se njezina primjena kod osteoartritisa, ali rezultati nisu dovoljno ujednačeni da bi se smatrala standardnim liječenjem za sve pacijente.

Koji su glavni rizici terapije matičnim stanicama?

Rizici ovise o postupku, ali mogu uključivati infekciju, krvarenje, komplikacije zbog pripremnog liječenja i neuspjeh presađivanja.

Tko odlučuje jesam li kandidat za terapiju matičnim stanicama?

O tome odlučuje specijalist prema vrsti bolesti, općem stanju, laboratorijskim nalazima i dostupnosti odgovarajuće metode liječenja.

×
Search

Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International