Liječenje alergijskog rinitisa najčešće počinje lijekovima koji ublažavaju simptome, poput antihistaminika i kortikosteroidnih sprejeva za nos. Ako simptomi traju ili se vraćaju unatoč terapiji, imunoterapija može dugoročno smanjiti osjetljivost na alergene, a operacija se razmatra kada postoje i strukturni problemi nosa ili druge komplikacije.
Alergijski rinitis je upala sluznice nosa uzrokovana reakcijom imunološkog sustava na alergene poput peludi, grinja, plijesni ili životinjske dlake. Najčešći simptomi su kihanje, curenje nosa, začepljenost, svrbež nosa i očiju te smanjen osjećaj za mirise. Cilj liječenja nije samo kratkotrajno olakšanje, nego i bolja kontrola simptoma, kvalitetniji san, manje izostanaka s posla ili iz škole te smanjenje potrebe za čestim “spasonosnim” lijekovima.
Pravi izbor terapije ovisi o težini simptoma, trajanju tegoba, dobi, drugim bolestima, navikama i tome koliko se osoba može redovito pridržavati terapije. Zato je korisno usporediti lijekove, imunoterapiju i kirurške opcije.
Farmakološko liječenje najčešće je prvi izbor jer brzo djeluje i lako se prilagođava simptomima. Kod blažih tegoba često su dovoljni jedan ili više sljedećih lijekova:
Prednost lijekova je brzina djelovanja i fleksibilnost. Nedostatak je što najčešće kontroliraju simptome, ali ne mijenjaju samu alergijsku sklonost. Također, neki lijekovi mogu izazvati pospanost, suhoću sluznice ili druge nuspojave, pa je važno terapiju uskladiti s liječnikom ili ljekarnikom.
Lijekovi su najprikladniji kada su simptomi povremeni, sezonski ili umjereni, kada je potrebno brzo olakšanje ili kada osoba još nije spremna na dugotrajniji pristup kao što je imunoterapija. Kod mnogih bolesnika upravo je kombinacija spreja za nos i antihistaminika dovoljna za dobru kontrolu tegoba.
Imunoterapija alergije, poznata i kao alergensko specifična imunoterapija, jedina je terapija koja djeluje na mehanizam alergijske reakcije i može dugoročno smanjiti osjetljivost na određeni alergen. Provodi se pod nadzorom specijalista alergologa, nakon potvrde da su simptomi povezani s konkretnim alergenom.
Postoje dva osnovna oblika: injekcijska imunoterapija i sublingvalna imunoterapija, pri kojoj se alergen uzima ispod jezika u obliku kapi ili tableta, ovisno o dostupnosti i preporuci specijalista. Terapija obično traje dulje i zahtijeva disciplinu, redovitost i strpljenje.
Glavna prednost imunoterapije je mogućnost dugotrajnog poboljšanja simptoma i smanjenja potrebe za simptomatskim lijekovima. Može biti osobito korisna kod sezonskih alergija na pelud, ali i kod određenih cjelogodišnjih alergija. U nekih bolesnika može pridonijeti boljoj kontroli i drugih alergijskih bolesti, poput alergijske astme, ako je indicirana.
Imunoterapija nije brzo rješenje. Treba vremena da se učinak razvije, a terapija nije prikladna za svakoga. Prije početka potrebno je točno utvrditi alergen, procijeniti sigurnost i razgovarati o mogućim nuspojavama. Kod nekih bolesnika mogu se javiti lokalne reakcije, a rjeđe i ozbiljnije nuspojave, zbog čega se terapija mora provoditi prema medicinskim smjernicama.
Imunoterapija je dobra opcija kada su simptomi izraženi, dugotrajni ili slabo kontrolirani lijekovima, kada osoba želi pristup koji utječe na uzrok bolesti ili kada postoji želja za smanjenjem dugotrajne ovisnosti o simptomatskim lijekovima.

Operacija nije standardno liječenje samog alergijskog rinitisa, jer alergiju ne uklanja. Ipak, kirurški zahvat može biti koristan ako uz alergijski rinitis postoje i anatomske prepreke koje dodatno pogoršavaju disanje kroz nos, primjerice devijacija nosne pregrade, povećane nosne školjke ili drugi strukturni problemi.
Kirurške opcije mogu smanjiti začepljenost nosa i poboljšati prolaz zraka, ali ne liječe alergijsku upalu niti zamjenjuju alergološku terapiju. Zato se obično razmatraju tek nakon detaljne procjene specijalista otorinolaringologa, osobito ako simptomi ostaju izraženi unatoč pravilno vođenoj terapiji.
Najbolji izbor često nije jedna metoda, nego kombinacija. Lijekovi su prvi korak za brzo ublažavanje simptoma. Imunoterapija je najbolja opcija kada se želi dugotrajnije utjecati na alergijsku osjetljivost. Kirurgija dolazi u obzir kada simptome pogoršava anatomska prepreka ili kada je potrebna dodatna intervencija za prohodnost nosa.
U odluci pomažu sljedeća pitanja: Koliko često imate simptome? Koji je alergen potvrđen? Jesu li lijekovi dovoljno učinkoviti? Imate li nuspojave? Postoji li devijacija nosne pregrade ili druga prepreka disanju? Odgovori na ta pitanja usmjeravaju plan liječenja.
Usporedba liječenja alergijskog rinitisa pokazuje da ne postoji jedno rješenje za sve. Lijekovi su najbrži način za kontrolu simptoma, imunoterapija je najvrjednija dugoročna opcija za odabrane bolesnike, a operacija je rezervirana za slučajeve u kojima anatomski problem dodatno pogoršava disanje ili druge metode nisu dovoljne. Najbolji rezultat postiže se individualnim planom liječenja uz procjenu alergologa i, po potrebi, otorinolaringologa.
U većini slučajeva prvi izbor su lijekovi, osobito antihistaminici i kortikosteroidni sprejevi za nos, jer brzo ublažavaju simptome.
Imunoterapija ne jamči izlječenje, ali može dugoročno smanjiti osjetljivost na alergen i smanjiti jačinu simptoma.
Operacija se razmatra kada uz alergijski rinitis postoji strukturni problem nosa, poput devijacije nosne pregrade ili povećanih nosnih školjki.
Neki jesu, osobito kortikosteroidni sprejevi, ali trebaju se koristiti prema uputi liječnika zbog pravilnog doziranja i praćenja nuspojava.
Alergolog je važan za potvrdu alergena i plan imunoterapije, a otorinolaringolog ako postoji sumnja na anatomski problem nosa.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International