Kandidat za transplantaciju koštane srži obično je osoba s određenom hematološkom bolešću kod koje bi transplantacija mogla biti najbolja opcija liječenja. Odluka ovisi o dijagnozi, općem stanju, funkciji organa, dobi, prethodnim terapijama i dostupnosti odgovarajućeg donora. Zahvat se odgađa ako postoje aktivna infekcija, loše kontrolirane kronične bolesti ili drugi privremeni zdravstveni razlozi koji povećavaju rizik.
Transplantacija koštane srži, odnosno transplantacija matičnih stanica krvotvornog sustava, složen je postupak koji se preporučuje samo pažljivo odabranim pacijentima. Cilj je obnoviti stvaranje zdravih krvnih stanica nakon intenzivnog liječenja bolesti krvi ili određenih nasljednih poremećaja. Prikladnost za transplantaciju ne ovisi samo o dijagnozi, nego i o cjelokupnom zdravstvenom stanju, rizicima postupka i očekivanoj koristi.
Važno je razumjeti da ne postoji jedan jedini kriterij koji određuje tko je “prikladan”. Odluku donosi multidisciplinarni tim, najčešće hematolog, transplantacijski specijalist, infektolog i drugi stručnjaci, nakon detaljne procjene.
Kandidat je najčešće pacijent s bolešću u kojoj je transplantacija dio standardnog ili potencijalno najboljeg terapijskog pristupa. To su najčešće:
U nekih bolesnika transplantacija se razmatra kada prethodne terapije nisu dale očekivani odgovor, kada je bolest u remisiji ali postoji visok rizik povrata, ili kada bi transplantacija mogla ponuditi dugoročniju kontrolu bolesti.

Procjena kandidata obično uključuje mnogo više od laboratorijskih nalaza. Liječnici uzimaju u obzir niz kliničkih čimbenika kako bi procijenili može li osoba podnijeti pripremnu terapiju i sam zahvat.
Neke bolesti imaju jasne smjernice kada se transplantacija preporučuje. Kod drugih se odluka temelji na individualnoj procjeni rizika i koristi. Bitno je je li bolest aktivna, u remisiji ili refraktorna na liječenje.
Procjenjuje se funkcionalna sposobnost, odnosno koliko je osoba samostalna u svakodnevnim aktivnostima. Lošije opće stanje može značiti veći rizik od komplikacija i duljeg oporavka.
Prije transplantacije potrebno je znati mogu li ključni organi podnijeti intenzivnu pripremu. Ako su organske funkcije značajno narušene, tim može predložiti dodatnu obradu, optimizaciju liječenja ili odgodu postupka.
Iako se dob uzima u obzir, važnije je biološko stanje organizma nego kronološka dob. Neki stariji pacijenti mogu biti prikladni kandidati, dok mlađi s teškim komorbiditetima možda nisu.
Vrsta prethodne kemoterapije, zračenja ili ciljane terapije može utjecati na rizik transplantacije. Također se procjenjuje koliko je bolest bila osjetljiva na ranije liječenje.
Ovisno o vrsti transplantacije, potreban je podudaran donor ili odgovarajuće vlastite matične stanice. Za neke pacijente to je presudno u planiranju postupka.
Transplantacija se ne izvodi kada bi trenutni rizici bili veći od moguće koristi. Odgoda može biti privremena ili, rjeđe, dovesti do promjene plana liječenja.
Akutne bakterijske, virusne ili gljivične infekcije često zahtijevaju odgodu dok se stanje ne stabilizira. Nakon transplantacije imunitet je privremeno izrazito oslabljen, pa je važno da infekcija bude kontrolirana prije početka postupka.
Nekontroliran dijabetes, teško povišen krvni tlak, značajna srčana slabost ili druge ozbiljne kronične bolesti mogu povećati rizik. Prije transplantacije često je potrebno dodatno liječenje i stabilizacija stanja.
Značajna slabost srca, pluća, jetre ili bubrega može biti razlog za odgodu. U nekim slučajevima tim može preporučiti dodatnu dijagnostiku ili alternativni terapijski pristup.
Ako je krvna slika izrazito nestabilna ili postoji nekontrolirano krvarenje, najprije se mora provesti stabilizacija. To smanjuje rizik od teških komplikacija tijekom pripremnog liječenja.
Teška slabost, izraženi gubitak tjelesne mase ili pothranjenost mogu otežati oporavak. U takvim situacijama može se preporučiti nutritivna potpora i rehabilitacija prije zahvata.
Trudnoća zahtijeva posebnu procjenu zbog potencijalnog rizika za majku i plod. Kod osoba reproduktivne dobi često se prije transplantacije raspravlja o očuvanju plodnosti.
Pacijent obično prolazi kroz sveobuhvatnu pretransplantacijsku obradu koja može uključivati laboratorijske pretrage, kardiološku i pulmološku procjenu, slikovne pretrage, procjenu infekcijskog statusa i savjetovanje o prehrani, lijekovima i mogućim komplikacijama. Cilj je procijeniti sigurnost postupka i pripremiti organizam što je moguće bolje.
Jednako je važan razgovor o očekivanjima, mogućim nuspojavama, potrebi za boravkom u bolnici i dugotrajnijem praćenju. Pacijent i obitelj trebaju znati da transplantacija zahtijeva vrijeme, disciplinu i suradnju s timom.

Neprekidna odgoda ne znači da je transplantacija zauvijek isključena. Često se prvo liječi infekcija, poboljšava prehrambeni status, optimizira terapija kronične bolesti ili dodatno procjenjuje funkcija organa. Nakon toga tim može ponovno razmotriti postupak.
Ako transplantacija ipak nije sigurna opcija, liječnici mogu predložiti druge oblike liječenja poput kemoterapije, imunoterapije, ciljane terapije ili potpornih mjera. Plan se uvijek individualno prilagođava bolesti i stanju pacijenta.
Prikladan kandidat za transplantaciju koštane srži nije osoba s jednom određenom dijagnozom, nego pacijent kod kojeg očekivana korist nadmašuje rizike postupka. Odluka se temelji na vrsti bolesti, općem stanju, funkciji organa, prethodnom liječenju i dostupnosti donora. Zahvat se odgađa ako postoje privremeni zdravstveni razlozi koji povećavaju rizik, osobito aktivna infekcija ili nestabilne kronične bolesti.
Ako vam je transplantacija predložena, najvažnije je postaviti pitanja i proći cjelovitu obradu. Time se stvara najbolja osnova za sigurno i dobro planirano liječenje.
Ne nužno. Dob se uzima u obzir, ali važnije su opće zdravstveno stanje, funkcija organa i ukupni rizik postupka.
Da, osobito ako postoji aktivna infekcija ili povišena temperatura. Liječnik će procijeniti kada je sigurno nastaviti s pripremom.
To često znači da je potrebno dodatno liječenje, stabilizacija bolesti ili obrada prije ponovne procjene za transplantaciju.
Odluku donosi specijalistički tim, najčešće hematolog uz druge stručnjake, nakon detaljne medicinske procjene.
Može. Ako nalazi pokažu veći rizik od očekivanog, tim može odgoditi postupak ili predložiti drugi oblik liječenja.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International