Dobar kandidat za presađivanje bubrega najčešće je osoba s uznapredovalim zatajenjem bubrega koja može sigurno podnijeti operaciju i dugotrajnu terapiju nakon nje. Prije zahvata radi se detaljna medicinska, laboratorijska i slikovna obrada kako bi se procijenili rizici, pronašao odgovarajući donor i smanjile komplikacije.
Presađivanje bubrega je opcija liječenja za osobe s teškim kroničnim bubrežnim zatajenjem ili završnim stadijem bolesti bubrega. Cilj zahvata je zamijeniti funkciju bubrega zdravim organom od živog ili preminulog donora. No, ne može svaka osoba odmah ući u program transplantacije. Potrebna je detaljna procjena kako bi se utvrdilo je li zahvat siguran i ima li pacijent najbolju šansu za uspješan oporavak.
Najčešće su kandidati osobe kojima je funkcija bubrega značajno i trajno smanjena, a dijaliza ili druga konzervativna terapija više ne pružaju dovoljno dobru kontrolu bolesti. Liječnički tim procjenjuje više čimbenika, a važna je cjelokupna zdravstvena slika, ne samo nalaz bubrega.
Dobro stanje srca i krvnih žila također je važno. Budući da su bolesnici s kroničnom bubrežnom bolešću često istodobno opterećeni hipertenzijom, dijabetesom ili aterosklerozom, liječnici moraju procijeniti i kardiovaskularni rizik. U nekim slučajevima prvo je potrebno liječiti druga stanja ili ih bolje stabilizirati prije same transplantacije.
Privremeno ili trajno odgađanje presađivanja bubrega može biti potrebno ako osoba ima tešku srčanu bolest, nekontroliranu infekciju, aktivnu ovisnost o psihoaktivnim tvarima, ozbiljne psihijatrijske poteškoće bez odgovarajuće potpore ili stanja koja bi činila operaciju preopasnom. Također, ako postoji loša suradljivost s terapijom, transplantacijski tim može preporučiti dodatnu pripremu prije uvrštavanja na listu.

Prije presađivanja bubrega radi se opsežna obrada. Ona služi za procjenu općeg zdravlja, pronalazak mogućih prepreka i odabir najprikladnijeg donora. Obrada se obično provodi kroz više posjeta, a može uključivati nefrologa, transplantacijskog kirurga, anesteziologa, kardiologa, infektologa i druge specijaliste prema potrebi.
Ove pretrage pomažu u otkrivanju anemije, poremećaja elektrolita, infekcije ili drugih stanja koja se moraju korigirati prije operacije.
Ove pretrage ključne su za procjenu podudarnosti između primatelja i donora te za smanjenje rizika odbacivanja presađenog organa. Ako je donor živ, njegova se obrada provodi vrlo temeljito kako bi se potvrdilo da je darivanje sigurno za njega.
Srce i pluća moraju biti dovoljno stabilni za operaciju i oporavak. Ako postoje simptomi ili ranija bolest srca, mogu biti potrebni test opterećenja, koronarografija ili drugi detaljniji pregledi.
Imunosupresivni lijekovi nakon transplantacije smanjuju sposobnost organizma da se bori protiv infekcije, pa je važno unaprijed prepoznati i liječiti sve postojeće izvore zaraze.
Cilj je smanjiti rizik komplikacija i osigurati da pacijent može dugoročno surađivati u liječenju. Transplantacija nije samo operacija nego i početak trajne skrbi.
Nakon svih pretraga transplantacijski tim procjenjuje je li osoba prikladna za uvrštavanje na listu čekanja ili za planiranje transplantacije od živog donora. Odluka se temelji na omjeru koristi i rizika, a ponekad se kandidata prvo vodi kroz dodatno liječenje, rehabilitaciju ili pripremu. Važno je razumjeti da se procjena može mijenjati tijekom vremena, osobito ako se zdravstveno stanje poboljša ili pogorša.

Dobra priprema povećava sigurnost postupka i pomaže pacijentu da bolje razumije što ga čeka nakon operacije.
Dobar kandidat za presađivanje bubrega je osoba kod koje su koristi zahvata veće od rizika, a istodobno postoji mogućnost da se nakon operacije redovito prati i liječi. Pretrage prije zahvata služe za procjenu srca, infekcija, podudarnosti s donorom i općeg zdravstvenog stanja. Što je obrada temeljitija, to je planiranje sigurnije i preciznije.
Trajanje ovisi o zdravstvenom stanju pacijenta, dostupnosti donora i potrebnim dodatnim pregledima. U nekih osoba obrada je brža, a u drugih može trajati dulje zbog liječenja popratnih bolesti.
Ne mora svaka osoba biti na dijalizi prije presađivanja bubrega. Neki pacijenti se procjenjuju i prije nego što dijaliza postane nužna, ako su zadovoljeni medicinski kriteriji.
HLA tipizacija pomaže procijeniti podudarnost između primatelja i donora. Bolja podudarnost može smanjiti rizik imunološke reakcije i pomoći u planiranju transplantacije.
Infekcija se obično prvo liječi ili stabilizira prije transplantacije, jer imunosupresivna terapija nakon zahvata može pogoršati tijek infekcije.
Da. Ako je rizik operacije ili kasnijeg liječenja previsok, transplantacijski tim može preporučiti odgodu, dodatnu obradu ili druge oblike liječenja.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International