Transplantacija koštane srži obuhvaća pripremu organizma kondicioniranjem, infuziju matičnih stanica i pažljivo praćenje nakon zahvata. Cilj je da se koštana srž ponovno oporavi i počne stvarati zdrave krvne stanice, uz redovite kontrole i prevenciju komplikacija.
Transplantacija koštane srži složen je medicinski postupak koji se provodi u nekoliko jasno definiranih faza. Iako se naziv često koristi u svakodnevnom govoru, u praksi se najčešće radi o presađivanju hematopoetskih matičnih stanica koje pomažu obnoviti stvaranje krvnih stanica. Postupak može biti dio liječenja nekih hematoloških bolesti, a uspjeh ovisi o vrsti bolesti, općem stanju pacijenta i pažljivom praćenju prije i nakon zahvata.
Za pacijente i obitelji važno je razumjeti što sve proces uključuje. To olakšava pripremu, smanjuje neizvjesnost i pomaže u prepoznavanju simptoma na koje treba odmah reagirati.
Cilj transplantacije je omogućiti obnovu koštane srži nakon što je ona oštećena bolešću ili intenzivnim liječenjem. Nakon presađivanja, unesene matične stanice putuju do koštane srži, ondje se “primaju” i s vremenom počinju stvarati nove crvene krvne stanice, bijele krvne stanice i trombocite.
Postupak se može izvoditi kao autologna transplantacija, kada se koriste vlastite stanice pacijenta, ili alogena transplantacija, kada stanice dolaze od podudarnog darivatelja. Vrsta transplantacije određuje mnoge detalje pripreme, rizike i praćenje.

Prije same transplantacije provodi se detaljna obrada. Ona obično uključuje laboratorijske pretrage, procjenu funkcije srca, pluća, bubrega i jetre, procjenu infekcija te razgovor o lijekovima koje pacijent uzima. Tim često uključuje hematologa, transplantacijskog koordinatora, medicinske sestre i po potrebi druge specijaliste.
U ovoj fazi pacijent dobiva jasne upute o prehrani, higijeni, lijekovima i organizaciji boravka u bolnici ili ambulantnog praćenja. Važan dio pripreme je i psihološka podrška, jer je riječ o postupku koji može biti emocionalno i fizički zahtjevan.
Kondicioniranje je pripremna terapija koja se provodi prije infuzije matičnih stanica. Može uključivati kemoterapiju, a u nekim slučajevima i radioterapiju. Njegova svrha je smanjiti ili uništiti bolesne stanice, stvoriti prostor u koštanoj srži za nove stanice i, kod alogene transplantacije, smanjiti mogućnost odbacivanja.
Kondicioniranje može biti intenzivno i često uzrokuje nuspojave poput mučnine, umora, pada krvne slike, ranica u ustima, proljeva ili povećanog rizika od infekcije. Zbog toga pacijenti tijekom ove faze trebaju pažljivo praćenje i potporne lijekove prema procjeni liječnika.
Bez ove faze matične stanice možda se ne bi dobro primile ili bi bolesne stanice ostale prisutne u organizmu. Kondicioniranje zato predstavlja ključan korak u uspjehu cijelog procesa, ali zahtijeva individualni pristup i praćenje neželjenih učinaka.
Dan transplantacije često se doživljava kao “dan nulte” ili dan infuzije. Matične stanice se najčešće daju intravenskim putem, slično transfuziji krvi. Postupak obično traje nekoliko sati, ovisno o broju i načinu pripreme stanica. Tijekom infuzije pacijent se nadzire radi mogućih reakcija poput zimice, promjena tlaka ili nelagode.
Za pacijenta je sam prijenos stanica uglavnom manje zahtjevan od pripremne terapije, ali je i dalje važan stalni nadzor. Nakon infuzije počinje faza čekanja da se stanice “primaju”, što se naziva engraftment.
Nakon zahvata slijedi razdoblje u kojem je krvna slika često niska, a organizam osjetljiv na infekcije i krvarenje. Pacijenti mogu ostati u bolnici ili u blizini transplantacijskog centra, ovisno o vrsti transplantacije, protokolu i općem stanju. U tom razdoblju redovito se prate krvne pretrage, temperatura, funkcija organa i znakovi komplikacija.
Uobičajeno se primjenjuju potporne mjere poput antibiotika, antivirusnih ili antifungalnih lijekova, transfuzija krvnih pripravaka, lijekova protiv mučnine i pažljive prehrambene podrške. Tim također prati pojavu boli u ustima, dehidracije, umora i drugih tegoba koje mogu utjecati na oporavak.
Ne razviju svi pacijenti komplikacije, ali je važno da liječnički tim rano prepozna promjene i reagira na vrijeme.
Nakon izlaska iz bolnice oporavak se nastavlja uz česte kontrole. One mogu uključivati krvne pretrage, procjenu funkcije organa, pregled kože i sluznica te razgovor o simptomima. U nekim slučajevima kontrole su vrlo česte u prvim tjednima i mjesecima nakon zahvata.
Pacijent dobiva upute o higijeni, prehrani, izbjegavanju kontakta s potencijalno zaraženim osobama, uzimanju propisane terapije i praćenju temperature. Ako se jave vrućica, zimica, krvarenje, osip, otežano disanje ili naglo pogoršanje općeg stanja, potrebno je odmah kontaktirati liječnika.

Vraćanje snage i normalnog funkcioniranja može trajati mjesecima. Imunološki sustav se ne oporavlja odmah, pa se zaštitne mjere i dalje trebaju poštovati određeno vrijeme. U dogovoru s timom liječnika postupno se uvode tjelesna aktivnost, povratak poslu i svakodnevnim obavezama.
Važan dio dugoročnog praćenja je i cijepljenje, kao i procjena kasnih posljedica liječenja. Kod nekih bolesnika potrebna je dodatna rehabilitacija, nutricionistička podrška ili psihološko savjetovanje.
Najkorisnije je unaprijed razgovarati s transplantacijskim timom, postaviti pitanja i organizirati podršku kod kuće. Dobro je pripremiti popis lijekova, kontakte za hitne situacije i praktične stvari za boravak u bolnici. Također je važno razumjeti sve upute o higijeni, prehrani i sigurnom ponašanju nakon otpusta.
Transplantacija koštane srži nije jedan događaj, nego proces koji traje i zahtijeva suradnju pacijenta i zdravstvenog tima. Uz dobru pripremu i redovito praćenje, cilj je postići što sigurniji oporavak i što bolju kvalitetu života.
Ako vam je preporučena transplantacija koštane srži, razgovarajte sa svojim liječnikom o vrsti postupka, očekivanim koracima i planu praćenja koji je prilagođen upravo vama.
Oporavak je individualan i može trajati od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. Trajanje ovisi o vrsti transplantacije, osnovnoj bolesti i tome kako se stanice primaju.
Kondicioniranje je uobičajen i važan dio mnogih transplantacija, ali točan protokol ovisi o vrsti zahvata i planu liječenja koji određuje transplantacijski tim.
Mnogi pacijenti ostaju u bolnici ili u blizini centra barem dio vremena nakon zahvata. Trajanje boravka ovisi o oporavku, krvnoj slici i mogućim komplikacijama.
Odmah se javite ako imate vrućicu, zimicu, krvarenje, otežano disanje, jak proljev, osip ili iznenadno pogoršanje općeg stanja.
Mnogi se pacijenti postupno vraćaju aktivnostima, ali tempo oporavka je različit. Povratak treba uskladiti s liječnikom i prilagoditi osjećaju snage te laboratorijskim nalazima.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International