Stimulacija jajnika dio je IVF postupka kojim se potiče sazrijevanje više folikula u jednom ciklusu. Izbor protokola i lijekova ovisi o dobi, hormonskim nalazima, rezervi jajnika, ranijem odgovoru na terapiju i ciljevima liječenja, uz redovite ultrazvučne i laboratorijske kontrole.
Stimulacija jajnika jedan je od ključnih koraka u postupku in vitro oplodnje (IVF). Cilj je potaknuti jajnike da tijekom jednog ciklusa razviju više folikula, kako bi se moglo dobiti više jajnih stanica i povećati broj dostupnih embrija za oplodnju. Ipak, ne postoji jedan najbolji pristup za sve pacijentice. Plan liječenja uvijek se prilagođava individualnim medicinskim podacima, prethodnim iskustvima i sigurnosti pacijentice.
U prirodnom ciklusu obično sazrijeva jedan dominantni folikul. U IVF-u se daju hormonski lijekovi koji pomažu da istodobno sazrije više folikula. To omogućuje veći izbor jajnih stanica za oplodnju, ali i zahtijeva pažljivo praćenje kako bi se smanjio rizik od prejakog odgovora jajnika ili drugih nuspojava.
Stimulacija nije samo “više lijekova”. Radi se o precizno vođenom procesu koji uključuje odabir protokola, početnu dozu, učestalost kontrola i plan za završno sazrijevanje jajnih stanica.

Najčešće se koriste lijekovi koji potiču rast folikula i lijekovi koji sprječavaju preranu ovulaciju.
To su lijekovi s folikulostimulirajućim hormonom (FSH), luteinizirajućim hormonom (LH) ili njihovom kombinacijom. Njihova je uloga potaknuti rast više folikula. Mogu se primjenjivati u obliku potkožnih injekcija.
Ovi lijekovi koriste se za kontrolu ovulacije. Pomažu spriječiti da jajašce ovulira prerano prije punkcije. Koji će se pristup odabrati ovisi o protokolu i procjeni rizika.
Kada folikuli dosegnu odgovarajuću veličinu, daje se injekcija za okidanje završnog sazrijevanja jajnih stanica. To može biti hCG ili drugi pristup, ovisno o protokolu i procjeni rizika od hiperstimulacije.
U nekim slučajevima liječnik može uključiti dodatke ili pomoćne lijekove, primjerice estradiol, progesteron ili druge terapije, ali samo kada postoji jasna medicinska indikacija. Nisu svi dodaci potrebni svakome.
Protokol je plan po kojem se lijekovi uvode, mijenjaju i nadziru. Najčešće se koriste sljedeći pristupi.
Dugi protokol obično uključuje prethodnu supresiju prirodnog hormonskog osciliranja prije početka stimulacije. Može biti koristan u određenim kliničkim situacijama, ali nije prikladan za svaku pacijenticu. Danas se koristi selektivno, prema procjeni stručnjaka.
Ovo je vrlo čest pristup u IVF-u. Stimulacija se provodi gonadotropinima, a antagonist GnRH-a uvodi se kasnije kako bi se spriječila prerana ovulacija. Prednost je fleksibilnost i dobra mogućnost prilagodbe, osobito kada je važno smanjiti rizik od pretjeranog odgovora jajnika.
Blaga stimulacija koristi niže doze lijekova i nastoji dobiti manji, ali kvalitetno praćen broj folikula. Može biti razmatrana kod žena s nižom rezervom jajnika, kod onih koje lošije reagiraju na jaču stimulaciju ili kada se želi smanjiti opterećenje terapijom. Ipak, prikladnost ovisi o individualnoj situaciji.
U praksi se često primjenjuju prilagođeni protokoli koji kombiniraju različite lijekove i rasporede. Liječnik može korigirati doze tijekom ciklusa prema nalazima ultrazvuka i hormona. Upravo zato je praćenje jednako važno kao i početni plan.
Odabir protokola temelji se na više čimbenika, a ne samo na jednoj dijagnozi.
Važno je naglasiti da je “najbolji” protokol onaj koji je najsigurniji i najprikladniji za konkretnu osobu. Ono što dobro funkcionira kod jedne pacijentice ne mora biti idealno za drugu.
Tijekom stimulacije rade se redoviti ultrazvučni pregledi i po potrebi krvne pretrage. Liječnik prati broj i veličinu folikula te razinu hormona kako bi procijenio treba li dozu povećati, smanjiti ili zadržati istom. Praćenje pomaže da se procijeni kada je vrijeme za okidanje završnog sazrijevanja i planiranje punkcije.
Pacijentica obično treba dolaziti na kontrole u kratkim razmacima, prema uputama klinike. Dosljedno uzimanje lijekova važno je za uspješan i siguran tijek postupka.
Stimulacija jajnika uglavnom se dobro podnosi, ali mogu se javiti osjećaj napetosti u donjem dijelu trbuha, nadutost, osjetljivost dojki, promjene raspoloženja ili nelagoda na mjestu injekcije. Rjeđe se može razviti sindrom hiperstimulacije jajnika (OHSS), osobito kod pacijentica koje snažno reagiraju na lijekove. Zato je praćenje presudno.
Potražite liječnički savjet ako imate izraženu bol, naglo povećanje opsega trbuha, otežano disanje, značajno smanjeno mokrenje ili druge zabrinjavajuće simptome.

Stimulacija jajnika u IVF-u je individualiziran proces koji zahtijeva dobro odabrani protokol, odgovarajuće lijekove i pažljivo praćenje. Najbolji pristup ovisi o vašoj dobi, rezervi jajnika, prethodnom odgovoru na terapiju i sigurnosnim čimbenicima. Razgovor s liječnikom pomaže da razumijete plan i donesete informiranu odluku o liječenju.
Većina pacijentica osjeća blagu nelagodu ili napetost, a injekcije mogu biti kratko neugodne. Intenzitet je individualan i obično se može ublažiti pravilnom tehnikom primjene i praćenjem uputa liječnika.
Trajanje varira ovisno o protokolu i odgovoru jajnika. Uobičajeno se prati kroz više kontrola dok folikuli ne dosegnu odgovarajuću veličinu za završno sazrijevanje.
Da. Ako ultrazvučni i hormonski nalazi pokažu da odgovor nije očekivan, liječnik može prilagoditi dozu ili plan liječenja radi sigurnosti i boljeg ishoda.
Nizak AMH može upućivati na smanjenu rezervu jajnika, ali ne određuje samostalno odluku. Liječnik će uzeti u obzir i dob, ultrazvučni nalaz te raniji odgovor na stimulaciju.
Da, kod nekih pacijentica postoji rizik od OHSS-a. Zato se terapija pažljivo prilagođava i prati, osobito kada jajnici snažno reagiraju na lijekove.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International