Stereotaktička kirurgija je precizan način liječenja tumora mozga kojim se ciljano djeluje na promjenu uz što manje oštećenje zdravog tkiva. Najčešće je namijenjena pacijentima kod kojih je tumor teško dostupan, manjih dimenzija ili se želi izbjeći klasičan opsežniji operacijski zahvat.
Stereotaktička kirurgija tumora mozga je visoko precizan neurokirurški pristup koji koristi detaljno planiranje, trodimenzionalno snimanje i posebno navođenje instrumenata kako bi se ciljano djelovalo na tumor. Njezina je glavna prednost to što omogućuje tretman vrlo malog područja uz maksimalno očuvanje okolnog zdravog moždanog tkiva.
U svakodnevnom govoru pojam se ponekad koristi za različite postupke. Može označavati stereotaktičku biopsiju, pri kojoj se uzima uzorak tkiva radi dijagnostike, ali i stereotaktičku radiohirurgiju, u kojoj se tumor tretira zračenjem iz više precizno usmjerenih snopova. U nekim slučajevima radi se i o klasičnom operacijskom zahvatu uz stereotaktičko navođenje.

Stereotaktička kirurgija nije za svakog pacijenta s tumorom mozga. Liječnički tim je preporučuje kada procijeni da je takav pristup sigurniji ili prikladniji od otvorene operacije. Posebno može biti korisna u sljedećim situacijama:
Odluka o liječenju ovisi o vrsti tumora, njegovoj veličini, položaju, brzini rasta, simptomima i općem zdravstvenom stanju pacijenta. Važnu ulogu imaju i prethodni tretmani, kao što su operacija, zračenje ili medikamentozna terapija.
Temelj stereotaktičkog pristupa je precizno mapiranje prostora u kojem se tumor nalazi. Prije zahvata pacijent obično prolazi magnetsku rezonanciju, kompjutoriziranu tomografiju ili druge slikovne pretrage. Na temelju tih snimaka planira se točna putanja instrumenta, uzimanje uzorka ili raspored zračenja.
Ako se radi o biopsiji, neurokirurg uvodi tanki instrument do tumora i uzima mali uzorak tkiva za patohistološku analizu. Ako je riječ o radiohirurgiji, ciljano zračenje oštećuje tumorske stanice, usporava njihov rast ili dovodi do njihova postupnog propadanja. Kod operacije uz stereotaktičko navođenje, sustav pomaže kirurgu da što preciznije ukloni promjenu.
Za pacijenta to znači manje rezove, manju invazivnost i često brži oporavak u usporedbi s klasičnim otvorenim zahvatom. Ipak, svaka metoda ima svoje rizike i nije prikladna u svim situacijama.
Prednosti stereotaktičke kirurgije posebno dolaze do izražaja kod osjetljivih i teško dostupnih tumora. Najvažnije su:
Ograničenja postoje kada je tumor vrlo velik, difuzno rasprostranjen ili smješten tako da ni stereotaktički pristup ne može pružiti dovoljno dobar terapijski učinak. Ponekad je potrebno kombinirati više metoda liječenja, primjerice operaciju, zračenje i sistemsku terapiju.
Priprema ovisi o tome radi li se o biopsiji, radiohirurgiji ili kirurškom zahvatu. Liječnik će objasniti svrhu postupka, moguće koristi i rizike te zatražiti sve potrebne pretrage. Važno je prijaviti sve lijekove koje pacijent uzima, osobito lijekove za razrjeđivanje krvi, kao i alergije i ranije operacije.
Pacijent može dobiti upute o prehrani, uzimanju redovite terapije i dolasku u bolnicu. Kod nekih postupaka potrebna je lagana sedacija ili kratkotrajna anestezija, dok drugi mogu biti izvedeni uz lokalnu anesteziju i praćenje svijesti.
Nakon zahvata pacijent se obično prati određeno vrijeme kako bi se na vrijeme prepoznale moguće nuspojave ili komplikacije. Uobičajeno je da medicinski tim prati neurološki status, bol, mučninu i opće stanje. Oporavak ovisi o vrsti postupka i individualnom zdravstvenom stanju.
Nakon biopsije može postojati kratkotrajna nelagoda ili glavobolja. Nakon radiohirurgije učinak na tumor ne mora biti trenutačan, već se promjene često razvijaju postupno tijekom vremena. Liječnik će dogovoriti kontrolne preglede i slikovne pretrage radi praćenja odgovora na liječenje.
Iako je stereotaktička kirurgija vrlo precizna, kao i svaki medicinski postupak nosi određene rizike. Oni mogu uključivati krvarenje, infekciju, prolazne ili trajne neurološke smetnje, oticanje mozga, napadaje ili reakcije na anesteziju. Kod radiohirurgije moguće su i odgođene nuspojave zračenja.
Važno je odmah potražiti liječničku pomoć ako se nakon zahvata pojave nova slabost, poremećaj govora, jaki i neuobičajeni glavobolje, napadaji, smetenost ili naglo pogoršanje vida ili ravnoteže.

Odluka se donosi multidisciplinarno, najčešće uz sudjelovanje neurokirurga, onkologa, neuroradiologa i drugih stručnjaka. Cilj je odabrati terapiju koja najbolje odgovara vrsti tumora i općem stanju pacijenta. Stoga je važno da pacijent postavi pitanja i razumije zašto je određena metoda predložena.
Koristan je razgovor o očekivanjima, mogućim alternativama i planu praćenja nakon zahvata. Stereotaktička kirurgija često predstavlja vrijednu opciju kada je potreban precizan, ciljano usmjeren pristup s pažljivim očuvanjem funkcije mozga.
Stereotaktička kirurgija tumora mozga moderna je i precizna metoda koja pomaže u dijagnostici i liječenju određenih tumora, osobito onih koji su teško dostupni ili zahtijevaju što manje oštećenje zdravog tkiva. Najbolji izbor liječenja ovisi o individualnoj procjeni i dogovoru s liječničkim timom.
Ne. Stereotaktička kirurgija koristi precizno navođenje i obično je manje invazivna od otvorene operacije. Može uključivati biopsiju, radiohirurgiju ili ciljano kirurško liječenje.
Ne. Metoda je prikladna samo za određene tumore i određene položaje. Kod nekih tumora potrebna je klasična operacija ili kombinacija više oblika liječenja.
Ovisi o vrsti postupka. Neki se rade uz lokalnu anesteziju, drugi uz sedaciju ili opću anesteziju. Liječnik će objasniti što je najprimjerenije u vašem slučaju.
Oporavak ovisi o vrsti zahvata, općem stanju i eventualnim nuspojavama. Nakon biopsije oporavak je često brži nego nakon većeg operacijskog zahvata, ali kontrola je i dalje važna.
Ako se pojave nova slabost, napadaji, jaka glavobolja, smetenost, poremećaj govora ili vida, odmah se javite liječniku ili hitnoj službi.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International