Transplantacija koštane srži može biti životno važan postupak, ali nosi određene rizike i moguće komplikacije. Najčešće uključuju infekcije, krvarenje, nuspojave lijekova, oštećenje organa i reakciju presatka protiv domaćina, pa je pažljivo praćenje prije, tijekom i nakon zahvata ključno.
Transplantacija koštane srži, odnosno transplantacija matičnih stanica, složen je medicinski postupak koji se koristi za liječenje određenih zloćudnih i nezloćudnih bolesti krvi i imunološkog sustava. Iako može biti važan dio liječenja, nosi i značajne rizike. Ti rizici ovise o vrsti transplantacije, općem zdravstvenom stanju, dobi, osnovnoj bolesti i tome koriste li se vlastite ili donorove stanice.
Važno je razumjeti da se moguće komplikacije ne javljaju kod svakoga. Mnogi bolesnici prolaze kroz transplantaciju uz pažljivo praćenje i potporu tima stručnjaka, ali su priprema, informiranost i rana reakcija na simptome presudni.

Prije transplantacije često se provodi intenzivna priprema, poput kemoterapije i ponekad zračenja, kako bi se uništile bolesne stanice i omogućilo prihvaćanje presatka. Upravo ta priprema može privremeno ili trajno oslabiti obranu organizma. Uz to, novi imunosni sustav može drugačije reagirati na tkiva primatelja, a lijekovi koji se koriste za sprječavanje odbacivanja također imaju nuspojave.
Jedna od najvažnijih ranih komplikacija je infekcija. Nakon pripremnog liječenja broj bijelih krvnih stanica može biti vrlo nizak, pa je organizam osjetljiviji na bakterije, viruse i gljivice. Infekcije mogu biti blage, ali i ozbiljne, a ponekad se razvijaju brzo. Zbog toga se u bolnici i nakon otpusta često provodi strogo praćenje temperature, simptoma i laboratorijskih nalaza.
Nizak broj trombocita može povećati sklonost krvarenju, a nizak broj crvenih krvnih stanica može uzrokovati umor, slabost i zaduhu. Pacijenti mogu trebati transfuzije krvnih pripravaka dok se koštana srž ne oporavi i ne počne stvarati krvne stanice u dovoljnoj mjeri.
Pripremno liječenje i neki lijekovi mogu izazvati probavne tegobe. Osim nelagode, proljev i povraćanje mogu dovesti do dehidracije i poremećaja elektrolita, pa je važno pravovremeno javiti simptome medicinskom timu.
Kod alogene transplantacije, kada stanice dolaze od donora, može se razviti reakcija presatka protiv domaćina, poznata kao GVHD. To znači da donorove imunološke stanice napadaju tkiva primatelja. Može zahvatiti kožu, jetru, crijeva i druge organe. Simptomi mogu uključivati osip, svrbež, proljev, bolove u trbuhu, žuticu ili promjene u laboratorijskim nalazima.
GVHD može biti akutna ili kronična. Liječenje ovisi o težini i često uključuje imunosupresivne lijekove. Rana prijava simptoma povećava šansu za pravodobno liječenje i smanjenje posljedica.
Neki lijekovi i pripremni režimi mogu opteretiti srce, pluća, jetru, bubrege ili mokraćni sustav. U rijetkim ili težim slučajevima može doći do trajnog oštećenja. Zato se prije transplantacije obično rade detaljne pretrage kako bi se procijenilo može li bolesnik sigurno podnijeti postupak, a nakon toga se funkcija organa redovito prati.
Imunosupresivi, antibiotici, lijekovi protiv gljivica i drugi potporni lijekovi mogu uzrokovati nuspojave. One mogu uključivati povišen tlak, promjene bubrežne funkcije, tremor, glavobolju, osipe ili poremećaje šećera u krvi. Nije svaka nuspojava znak prekida terapije, ali je važno da liječnik zna za svaku promjenu.
Ponekad transplantirane matične stanice ne počnu stvarati krvne stanice očekivanom brzinom ili ih tijelo slabo prihvati. To može produljiti razdoblje slabog imuniteta i povećati potrebu za dodatnim liječenjem, transfuzijama ili ponovnom procjenom terapije.
Prije transplantacije tim obično procjenjuje sve čimbenike rizika, uključujući postojeće bolesti, infekcije, funkciju organa i ranije terapije. Tijekom postupka i oporavka provode se laboratorijske kontrole, preventivni lijekovi i mjere zaštite od infekcija. Važnu ulogu imaju higijena ruku, prehrambene preporuke, izbjegavanje kontakta s potencijalno zaraženim osobama i brzo javljanje simptoma.
Odmah kontaktirajte transplantacijski tim ili hitnu službu ako imate temperaturu, zimicu, otežano disanje, bol u prsima, obilno krvarenje, naglu slabost, jaku bol u trbuhu, neprestano povraćanje, izražen proljev, žutilo kože ili očiju, ili bilo kakav novi osip uz pogoršanje općeg stanja.

Oporavak je često postupan i može trajati dugo. Imunološki sustav ne vraća se odmah u normalu, pa i nakon otpusta može biti potrebno redovito praćenje, zaštita od infekcija i prilagodba terapije. Neki pacijenti imaju privremene, a neki dugotrajnije posljedice, zbog čega je kontinuirana komunikacija s hematologom presudna.
Rizici i moguće komplikacije transplantacije koštane srži važan su dio odluke o liječenju, ali ne znače da postupak nije izvediv ili koristan. Najbolji pristup je individualna procjena, dobro informiran pacijent i bliska suradnja s transplantacijskim timom prije, tijekom i nakon zahvata.
Najčešće su infekcije, jer pripremno liječenje privremeno oslabi imunološki sustav. Česte su i krvne komplikacije te nuspojave lijekova.
GVHD je reakcija presatka protiv domaćina. To je komplikacija alogene transplantacije kada donorove stanice napadaju tkiva primatelja.
Ne. Neke su blage i prolazne, dok druge mogu zahtijevati liječenje u bolnici. Važno je rano prepoznati simptome i javiti ih timu.
Oporavak je individualan i može trajati tjednima ili mjesecima. Imunološki sustav često se oporavlja postupno, uz redovite kontrole.
Pridržavajte se higijenskih mjera, uzimajte propisane lijekove, izbjegavajte kontakt s bolesnim osobama i odmah prijavite temperaturu ili druge simptome.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International