REVOLUCIJA U LIJEČENJU SKOLIOZE
Rezutati razvoja istraživanja, i donedavno tek maštarija, trenutačno se ostvaruju u području liječenja skolioze, stanja koje zahvaća bar troje na 100 djece, oboljenja opasnog po život ukoliko se ne liječi. Pacijenti s naprednim stupnjem skolioze, kojima je izliječenje bilo nemoguće uslijed jako rizične kirurške intervencije, od sada se mogu uspješno operirati.
Svake godine u lipnju, Acıbadem Healthcare Group organizira susrete tijekom kojih radi na podizanju svijesti na temu skolioze, koja se može opisati kao stanje bočnog iskrivljenja kralježnice u lijevu ili desnu stranu te rotacije kralježaka. Profesor Ahmet Alanay, specijalist ortopedije i traumatologije u Acıbadem Centru za bolesti kralježnice u svojem govoru tijekom skupa, izjavio je da je metoda vezivanja (tethering), koju je prvi puta osobno primjenio u Turskoj i Europi, nakon implementiranja u SAD, posebno pogodna za djecu u ranoj adolescenciji koja imaju iskrivljenja kralježnice. “Ova metoda uključuje spojne vijke postavljene u prednjem dijelu kralježnice s konveksne strane zakrivljenosti i deblje polietilenske vezice u obliku vrpce. Nakon spajanja vijaka, vezica/vrpca se zategne uređajem a korekcija zakrivljenosti se radi do određenog stupnja. Nakon izvedenog postupka, konveksna strana iskrivljenja raste sporije u usporedbi s konkavnom stranom te tako omogućava potpuno ili gotovo potpuno ispravljanje iskrivljenja dok kralježnica nastavlja rasti. Postavljena vezica usmjerava krivi rast i daje mu novi smjer” – govori profesor Alanay.
Takozvana „tethering“ metoda pacijentu omogućava kretnje i rast. Za razliku od fuzijskog postupka uopće ne zahtijeva dugački rez na leđima pacijenta. Profesor Ahmet Alanay navodi da se postupak „vezivanja“ provodi putem nekoliko manjih ureza (širokih do 3 cm) sa strane trupa. Time se omogućava da se ožiljci, koji predstavljaju veliku brigu oboljelima od skolioze, prikriju grudnjakom ili kupaćim kostimom te ostanu nevidljivi. Najvažnije prednosti za djecu koja se liječe ovom metodom su slobodne kretnje kralježnice, brzi oporavak, rani otpust iz bolnice te raniji povratak u školu”.
Profesor Ahmet Alanay predstavio je tri najnovije metode liječenja skolioze kao revolucionarne u Turskoj te nastavio: “Većina naprednih i nefleksibilnih slučajeva skolioze i kifoze koji su se prije smatrali neoperabilnim, bili prerizični ili je bilo kasno za operaciju, sada se mogu kirurški liječiti. Uporaba spinalne navigacije, 3D printanja te neuromonitoringa, pretvara operacije visokog rizika od paralize, često smatrane “nemogućim” u kirurške intervencije koje se mogu izvoditi na sigurniji način po pacijenta. “
Tri najnovije metode u spinalnoj kirurgiji koje spašavaju živote su:
- Spinalna navigacija
Iako jednu pogrešku tijekom postavljanja vijka nije moguće ispraviti, proces postavljanja vijaka provodi se potpuno sigurno zahvaljujući uređaju za spinalnu navigaciju i 3D snimanje kralježnice. Spinalna navigacija olakšava potpuno sigurno postavljanje vijaka, postupak koji predstavlja prvu i ujedno najvažniju fazu u liječenju naprednih i nefleksibilnih deformiteta. Točnost postupka postavljanja vijka spinalnom navigacijom blizu je 100% uspješnosti.
- Neuromonitoring
Neuromonitoring, tehnika koju obavezno primjenjuje neurolog, prikazuje status prijenosa živčanih impulsa u leđnoj moždini tijekom operacije. Omogućava praćenje stanja leđne moždine tijekom operacije te signalizira pojavu pogreške ili usporavanja prijenosa leđne moždine. O nastanku takvih promjena, neurolog zadužen za provođenje procesa neuromonitoringa, trenutačno izvještava kirurga. Takvim ranim upozorenjem kirurg dobiva mogućnost detektiranja i eliminiranja uzroka nepravilnosti te u najvećoj mjeri smanjuje rizik od nastanka paralize uzrokovane povredom leđne moždine.
- 3D printanje modela kralježnice
Najsuvremenija 3D tehnologija printanja sada omogućava izradu precizne preslike pacijentove kralježnice. Umjesto da u svojoj glavi drži podatke o deformitetu kralježnice, kirurg može to jednostavno vidjeti na 3D modelu te, ako je potrebno, simulirati planiranu operaciju na modelu, uočiti poteškoće prije samog postupka te vidjeti potencijalne rezultate. Uvidom u 3D model kralježnice, kirurg može bolje razumjeti stvarnu strukturu koju, zbog mekih tkiva koja okružuju kralježnicu, nije mogao u potpunosti vidjeti.
