Rekonstrukcija dojke je kirurški zahvat kojim se nakon operacije raka obnavlja oblik dojke, najčešće pomoću implantata ili vlastitog tkiva. Može se napraviti odmah tijekom mastektomije ili kasnije, a izbor ovisi o vrsti liječenja, općem zdravlju i osobnim željama. Oporavak traje različito, pa je važno imati realna očekivanja i razgovarati s kirurgom o svim mogućnostima.
Rekonstrukcija dojke nakon operacije raka može pomoći u vraćanju oblika dojke i osjećaja cjelovitosti nakon mastektomije ili druge onkološke operacije. To je osobna odluka i nije dio liječenja koji svaka osoba mora odabrati. Važno je znati da postoji više vrsta zahvata, kao i različiti koraci oporavka, pa je razgovor s plastičnim kirurgom i onkologom ključan.
Rekonstrukcija dojke je operacija kojom se ponovno oblikuje dojka nakon uklanjanja cijele dojke ili većeg dijela tkiva zbog raka. Cilj je poboljšati izgled prsnog koša, a kod nekih osoba i osjećaj simetrije u odjeći ili bez nje. Rekonstrukcija ne vraća prirodnu osjetljivost dojke u potpunosti i ne mijenja činjenicu da je osoba prošla liječenje raka, ali može biti važan dio oporavka za mnoge pacijentice.

Najčešća mogućnost je ugradnja silikonskog ili fiziološkog implantata. Ponekad se najprije ugrađuje ekspander, uređaj koji postupno rasteže kožu i tkivo, a kasnije se zamjenjuje trajnim implantatom. Ova metoda može biti prikladna kada ima dovoljno kože i kada daljnje liječenje ne otežava cijeljenje.
Pri autolognoj rekonstrukciji koristi se vlastito tkivo iz drugog dijela tijela, najčešće s trbuha, leđa, bedra ili stražnjice. Kirurg oblikuje novo tkivo tako da poprimi izgled dojke. Ova opcija često daje prirodniji osjećaj i izgled, ali je zahvat složeniji i ostavlja ožiljak na mjestu s kojeg je tkivo uzeto.
U nekim situacijama koristi se kombinacija implantata i vlastitog tkiva. To može pomoći kada je potrebno više volumena ili kada je koža nakon liječenja zračnom terapijom manje pogodna za samo implantat.
Nakon što se oblik dojke stabilizira, moguće je dodatno rekonstruirati bradavicu i areolu. To se može učiniti lokalnim tkivom, tetovažom medicinskog pigmenta ili kombinacijom metoda. Taj korak nije nužan, ali može doprinijeti potpunijem estetskom dojmu.
Rekonstrukcija se može učiniti odmah, tijekom iste operacije kad se uklanja dojka, ili odgođeno, nakon završetka početnog liječenja. Neposredna rekonstrukcija može značiti manje operacija, dok odgođena može biti pogodnija ako je planirana kemoterapija, zračenje ili ako je potrebno prvo dovršiti onkološko liječenje. Najbolji trenutak ovisi o vrsti tumora, planu terapije i ukupnom zdravstvenom stanju.
Prije zahvata obično slijede konzultacije s kirurgom, pregled dostupnih mogućnosti i razgovor o očekivanjima. Važno je reći liječniku imate li šećernu bolest, poremećaj zgrušavanja, pušite li, uzimate li lijekove za razrjeđivanje krvi ili ste ranije imali komplikacije s operacijama. Ponekad su potrebne dodatne pretrage i planiranje u suradnji s onkološkim timom.
Nakon rekonstrukcije uobičajeni su bol, napetost, oticanje i osjećaj zatezanja. Možda ćete imati drenove za odvod tekućine, a kirurg će objasniti kako ih njegovati i kada ih je moguće ukloniti. Većina osoba treba razdoblje mirovanja i postupnog vraćanja aktivnostima. Točan oporavak ovisi o vrsti zahvata, opsegu operacije i individualnom cijeljenju.
U početku je važno uzimati propisanu terapiju protiv bolova, pratiti rane i izbjegavati naporne pokrete rukom na strani operacije. Lagano hodanje obično se potiče rano, dok se podizanje tereta i intenzivna tjelesna aktivnost odgađaju prema uputama liječnika. Ako se koristi vlastito tkivo, oporavak može obuhvatiti i područje s kojeg je tkivo uzeto, primjerice trbuh ili leđa.
Oticanje i osjetljivost mogu potrajati neko vrijeme. Oblik dojke se postupno mijenja kako tkivo zacjeljuje i smiruje se otok. Ako je planirana rekonstrukcija bradavice, ona se često izvodi tek nakon što glavni dio rekonstrukcije potpuno zacijeli. Ponekad je potrebno više manjih zahvata kako bi se postigao željeni rezultat.
Kao i svaka operacija, rekonstrukcija dojke nosi rizik od krvarenja, infekcije, lošeg cijeljenja rane, problema s implantatom ili odumiranja dijela presađenog tkiva. Zračenje, pušenje, debljina i druge bolesti mogu povećati rizik od komplikacija. Vaš kirurg objasnit će koje su komplikacije najvažnije u vašem slučaju i kako ih prepoznati na vrijeme.
Ne postoji jedno najbolje rješenje za sve. Neke osobe žele što kraći oporavak i manji operativni zahvat, dok druge preferiraju rekonstrukciju vlastitim tkivom zbog prirodnijeg dojma. Važno je uzeti u obzir plan daljnjeg onkološkog liječenja, oblik druge dojke, tjelesnu građu, sklonost ožiljcima i osobne vrijednosti. Ako niste sigurni, možete tražiti drugo mišljenje.

Odmah se javite ako nakon operacije primijetite temperaturu, pojačano crvenilo, neugodan miris iz rane, naglo jaču bol, značajno oticanje, krvarenje ili promjenu boje kože dojke. Pravodobna kontrola može pomoći u ranom prepoznavanju problema i sigurnijem oporavku.
Rekonstrukcija dojke nakon operacije raka može se prilagoditi različitim potrebama i okolnostima. Razumijevanje vrsta zahvata, vremena izvođenja i tijeka oporavka pomaže vam da donesete informiranu odluku zajedno s liječničkim timom. Najvažnije je da plan bude usklađen s vašim onkološkim liječenjem, zdravljem i osobnim ciljevima.
Ne, to je osobna odluka. Neke žene odaberu rekonstrukciju, a druge ne žele dodatni zahvat ili im više odgovara vanjska proteza.
Može, ako onkološki i kirurški uvjeti to dopuštaju. U drugim slučajevima rekonstrukcija se planira kasnije, nakon završetka liječenja.
Ne postoji univerzalno bolja metoda. Izbor ovisi o vašem zdravlju, planu liječenja, anatomiji i osobnim preferencijama.
Trajanje oporavka varira ovisno o vrsti zahvata i vašem cijeljenju. Kirurg će vam dati upute kada se možete vratiti svakodnevnim aktivnostima.
Ne uvijek. Osjetljivost može biti smanjena ili promijenjena, a kod mnogih osoba ne vraća se potpuno.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International