Rehabilitaciju nakon uganuća gležnja obično je najbolje započeti čim bol i oteklina počnu popuštati, a liječnik ili fizioterapeut potvrdi da je sigurno. Trajanje oporavka ovisi o težini ozljede, ali povratak punoj aktivnosti često zahtijeva postupno jačanje, vježbe ravnoteže i pažljivo vraćanje opterećenja.
Uganuće gležnja jedna je od najčešćih sportskih i svakodnevnih ozljeda. Iako se mnogi simptomi smire relativno brzo, gležanj nakon ozljede često ostaje slabiji, nestabilniji i osjetljiviji na novu ozljedu. Zato je pravodobna rehabilitacija gležnja važna ne samo za smanjenje boli, nego i za siguran povratak hodanju, poslu, rekreaciji i sportu.
Uspješan oporavak ne ovisi samo o mirovanju. Ključno je postupno vratiti pokretljivost, snagu, ravnotežu i kontrolu pokreta. Ako se rehabilitacija preskoči ili prekine prerano, veći je rizik da se uganuće ponovi.
Rehabilitacija obično počinje rano, čim se smanje najjača bol i otok te kada zdravstveni djelatnik procijeni da je opterećenje sigurno. U ranoj fazi cilj nije forsirati pokret, nego nježno vratiti funkciju bez pogoršanja simptoma.
U prvih nekoliko dana često se preporučuju odmor od aktivnosti koje izazivaju bol, podizanje noge, kompresija i, prema savjetu liječnika, hlađenje. Kako akutna faza prolazi, uvode se lagani pokreti gležnja i postupno opterećenje. To je važno jer potpuno dugotrajno mirovanje može usporiti oporavak.
Ne započinjite vježbe snage ili skokove ako je gležanj još izrazito bolan, vrlo otečen ili ako ne možete sigurno stati na nogu. U takvim situacijama potreban je pregled, osobito ako postoji sumnja na prijelom, ozbiljnije oštećenje ligamenata ili ozljedu tetiva.

Trajanje rehabilitacije ovisi o tome koliko je uganuće bilo teško, koliko brzo se započinje s vježbama i kako gležanj reagira na opterećenje. Blaže ozljede obično se oporavljaju brže, dok ozbiljnija uganuća zahtijevaju dulji i strukturiraniji program vježbi.
Važno je razumjeti da se smanjenje boli ne mora podudarati s potpunim oporavkom. Gležanj može izgledati gotovo normalno, a da i dalje nema dovoljno snage, stabilnosti i propriocepcije, odnosno osjećaja položaja u prostoru. Upravo ti elementi smanjuju rizik od ponovne ozljede.
Rehabilitacija često prolazi kroz nekoliko faza:
Povratak sportu ili zahtjevnijim aktivnostima trebao bi biti temeljen na funkciji, a ne samo na vremenu. Ako i dalje osjećate nesigurnost, preskakanje, „propadanje” gležnja ili bol pri okretima, oporavak još nije dovršen.
Točne vježbe ovise o težini ozljede i vašem početnom stanju, ali najčešće se uključuju vježbe koje postupno obnavljaju normalno kretanje i stabilnost.
U ranoj fazi to mogu biti nježni pokreti stopala prema gore i dolje, kruženje gležnja te pisanje slova u zraku. Cilj je smanjiti ukočenost bez izazivanja jače boli.
Kasnije se uvode vježbe s elastičnom trakom, podizanje na prste i kontrolirano jačanje mišića potkoljenice. Jači mišići pomažu stabilizirati zglob i bolje raspodijeliti opterećenje.
Stajanje na jednoj nozi, najprije uz oslonac, a zatim bez njega, važan je dio rehabilitacije. Ravnoteža i koordinacija često ostaju narušene i nakon što bol splasne.
Kada je gležanj spreman, dodaju se hodanje po neravnom terenu, promjene smjera, lagani skokovi i vježbe specifične za sport ili posao. Ove vježbe pripremaju gležanj za stvarne svakodnevne zahtjeve.
Ponovno uganuće nije rijetkost, osobito ako se osoba vrati aktivnostima prerano ili bez dovoljno rehabilitacije. Sljedeće mjere mogu pomoći smanjiti rizik:
Važan je i oprez pri prvim povratcima u sport. Ako primijetite nesigurnost, otok nakon aktivnosti ili bol pri promjeni smjera, smanjite opterećenje i potražite savjet fizioterapeuta ili liječnika.

Liječnički pregled potreban je ako ne možete stati na nogu, ako je bol jaka ili se pogoršava, ako je otok velik, ako se pojavila deformacija, utrnulost ili izrazita nestabilnost, ili ako simptomi ne napreduju prema očekivanom tijeku. Također se javite ako se gležanj više puta uganuo, jer to može upućivati na kroničnu nestabilnost.
Stručna procjena pomaže isključiti ozbiljniju ozljedu i prilagoditi rehabilitaciju vašim potrebama. U nekim slučajevima potrebna je fizikalna terapija, imobilizacija ili dodatna dijagnostika.
Rehabilitacija gležnja nakon uganuća ključna je za potpuni i sigurniji povratak aktivnosti. Najbolje je započeti je kada akutna bol i otok počnu popuštati, a program treba obuhvatiti pokretljivost, snagu, ravnotežu i postupno vraćanje opterećenja. Strpljenje i dosljednost najbolji su način da smanjite rizik od nove ozljede.
Hodanje se obično uvodi postupno, čim je bol podnošljiva i možete sigurno opteretiti nogu, prema savjetu liječnika ili fizioterapeuta.
Ortoza može biti korisna u nekim slučajevima, osobito pri povratku aktivnosti, ali odluku treba donijeti prema težini ozljede i stručnom savjetu.
Da, blaga oteklina može potrajati i nakon smanjenja boli. Ako oteklina ne jenjava ili se pogoršava, potrebno je dodatno procijeniti ozljedu.
Spremnost se procjenjuje prema snazi, stabilnosti, ravnoteži i odsutnosti boli pri trčanju, promjenama smjera i skokovima, a ne samo prema vremenu od ozljede.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International