Prije početka liječenja raka liječnici obično rade niz pretraga kako bi potvrdili vrstu tumora, procijenili proširenost bolesti i provjerili opće zdravstveno stanje. To najčešće uključuje krvne pretrage, slikovne pretrage, biopsiju, a po potrebi i dodatne testove poput funkcionalnih procjena organa ili molekularnih analiza tumora.
Prije početka liječenja raka potrebno je prikupiti dovoljno informacija da bi tim mogao odabrati najprikladniji plan terapije. Nije svaka osoba s istom dijagnozom kandidat za isto liječenje, jer odluka ovisi o vrsti tumora, stadiju bolesti, općem zdravstvenom stanju, funkciji organa i mogućim specifičnim obilježjima tumora.
U praksi to znači da liječnici prije terapije obično kombiniraju više vrsta pretraga. Neke služe za postavljanje točne dijagnoze, neke za određivanje proširenosti bolesti, a neke za procjenu sigurnosti liječenja. Popis pretraga može se razlikovati ovisno o lokalizaciji tumora i predviđenoj terapiji.
Pretrage prije liječenja raka pomažu liječnicima odgovoriti na nekoliko ključnih pitanja: o kakvom je tumoru riječ, koliko je bolest proširena, može li se tumor operirati, i koja bi terapija mogla biti najučinkovitija i najsigurnija. Na temelju tih nalaza donosi se individualizirani plan liječenja.
Osim toga, početni nalazi služe kao polazišna točka. Ako se tijekom terapije kasnije uspoređuju rezultati, liječnici mogu bolje procijeniti učinak liječenja i pratiti nuspojave.

Iako nisu laboratorijska pretraga, razgovor s liječnikom i detaljan pregled prvi su i važan korak. Liječnik će pitati o simptomima, trajanju tegoba, ranijim bolestima, lijekovima, alergijama, obiteljskoj anamnezi i životnim navikama. Pregled može uključivati palpaciju limfnih čvorova, pregled kože, trbuha, dojki, usne šupljine ili drugih područja ovisno o sumnji na određenu bolest.
Biopsija je često ključna pretraga jer potvrđuje je li promjena zloćudna i o kojem se tipu raka radi. Uzorak tkiva analizira patolog pod mikroskopom. Po potrebi se rade i dodatna testiranja na tkivu, primjerice imunohistokemija ili molekularne analize, kako bi se bolje razumjele osobine tumora i odabrala ciljna terapija.
Krvne pretrage daju važne informacije o općem stanju organizma. Obično se provjeravaju krvna slika, funkcija bubrega i jetre, elektroliti, razina šećera i drugi parametri prema potrebi. Kod nekih vrsta raka mogu se određivati i tumorske biljezi, ali oni sami po sebi obično nisu dovoljni za dijagnozu. Njihova se vrijednost tumači uz ostale nalaze.
Slikovne pretrage pomažu procijeniti gdje se tumor nalazi i je li se proširio. Najčešće se koriste:
Koja će se od tih pretraga raditi ovisi o vrsti raka, simptomima i procjeni onkološkog tima.
Prije određenih kemoterapija, ciljane terapije, imunoterapije ili operacije može biti potrebno učiniti EKG, ultrazvuk srca, spirometriju ili druge pretrage funkcije srca i pluća. To je važno kako bi se procijenilo može li organizam sigurno podnijeti planirano liječenje.
U nekim tumorima rade se testovi koji traže promjene u genima ili signalnim putovima tumora. Takve analize ne rade se kod svake osobe, ali mogu biti presudne za odabir ciljane terapije ili procjenu prikladnosti određenih lijekova. U nekim slučajevima testira se i nasljedni rizik, osobito ako postoji jaka obiteljska anamneza.
Prehrambeni status, tjelesna masa, mišićna snaga i sposobnost svakodnevnog funkcioniranja važni su za planiranje liječenja. Kod nekih bolesnika potrebna je procjena nutricionista, fizijatra ili drugog stručnjaka kako bi se terapija što bolje prilagodila.
Ako je operacija dio plana liječenja, često se rade dodatni pregledi prije anestezije: krvne pretrage, EKG, procjena anesteziologa, a po potrebi i snimanje ili dodatna internistička obrada. Cilj je smanjiti rizik tijekom zahvata.
Ne postoji jedinstven popis pretraga za sve vrste raka. Plan se određuje prema kombinaciji nekoliko čimbenika:
Zato je važno postaviti pitanja svom onkologu ili kirurgu i razumjeti zašto se određena pretraga preporučuje. Ako vam nešto nije jasno, zatražite objašnjenje prije pregleda ili liječenja.

Priprema za pretrage može biti jednostavna, ali ponekad uključuje posebne upute, primjerice gladovanje prije vađenja krvi ili kontrastnog snimanja, dolazak s popisom lijekova ili donošenje ranije medicinske dokumentacije. Ako ste trudni, imate alergiju na kontrast, bubrežnu bolest, dijabetes ili srčane tegobe, važno je to unaprijed reći medicinskom timu.
Nakon što se prikupi sva dokumentacija, multidisciplinarni tim najčešće raspravlja o nalazima i predlaže plan liječenja. Taj plan može uključivati operaciju, kemoterapiju, radioterapiju, imunoterapiju, ciljanu terapiju ili kombinaciju više pristupa.
Pretrage prije početka liječenja raka nisu formalnost, nego temelj personalizirane i sigurnije skrbi. One pomažu potvrditi dijagnozu, odrediti stadij bolesti, procijeniti stanje organa i odabrati terapiju koja najbolje odgovara vašoj situaciji. Iako se opseg pretraga razlikuje od osobe do osobe, cilj je uvijek isti: stvoriti što jasniju sliku bolesti prije nego što liječenje počne.
Ako vam je dijagnosticiran rak i ne znate koje vas pretrage čekaju, razgovarajte s nadležnim onkologom. Uz dobru pripremu lakše ćete razumjeti svaki korak i aktivno sudjelovati u odluci o liječenju.
Ne. Popis pretraga ovisi o vrsti tumora, stadiju bolesti, planiranom liječenju i općem zdravstvenom stanju pacijenta.
Biopsija često potvrđuje točnu dijagnozu i tip tumora, a ponekad omogućuje i dodatne analize koje pomažu u odabiru terapije.
Ne nužno. PET-CT se koristi samo u određenim situacijama, kada liječnik procijeni da može pomoći u procjeni proširenosti bolesti.
U većini slučajeva ne. Tumorski biljezi mogu biti korisni uz druge nalaze, ali sami po sebi obično nisu dovoljni za dijagnozu.
Važno je obavijestiti liječnika o svim bolestima i lijekovima, jer to može utjecati na izbor i sigurnost liječenja te potrebne pretrage.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International