Dehidracija kod djece nastaje kada dijete izgubi više tekućine nego što unosi, najčešće zbog proljeva, povraćanja, vrućice ili slabog pijenja. Liječenje ovisi o težini: blaži slučajevi često se zbrinjavaju oralnom rehidracijom, a teži mogu zahtijevati bolničku infuziju i nadzor pedijatra.
Dehidracija znači da tijelo nema dovoljno tekućine za normalan rad. U djece se može razviti brzo jer imaju manje zalihe tekućine nego odrasli i veći omjer površine tijela u odnosu na masu. Najčešći uzroci su proljev, povraćanje, povišena temperatura, pojačano znojenje, nedovoljan unos tekućine ili bolesti zbog kojih dijete odbija piti.
Pedijatrijsko liječenje dehidracije ovisi o dobi djeteta, uzroku i stupnju gubitka tekućine. Najvažnije je prepoznati simptome na vrijeme i započeti odgovarajuću rehidraciju prije nego što se stanje pogorša.

Simptomi mogu biti blagi ili izraženi. Neka djeca će biti žedna i razdražljiva, dok druga mogu postati pospana i klonula. Obratite pozornost na sljedeće znakove:
Teža dehidracija može uzrokovati izrazitu pospanost, zbunjenost, nemogućnost pijenja, ponavljano povraćanje ili znakove šoka. U takvim slučajevima potrebno je hitno liječničko zbrinjavanje.
Odmah se javite pedijatru ili hitnoj službi ako je dijete mlađe dojenčadi, ako ne može zadržati tekućinu zbog stalnog povraćanja, ako ima krv u stolici, vrlo visoku temperaturu, znakove letargije ili ako mokri izrazito malo. Posebno su osjetljiva novorođenčad, dojenčad i djeca s kroničnim bolestima.
Ne čekajte da se simptomi sami povuku ako dijete odbija piti ili je sve slabije. Rana procjena sprječava napredovanje prema teškoj dehidraciji.
Liječnik će najprije razgovarati s roditeljima o unosu tekućine, mokrenju, povraćanju, proljevu i temperaturi. Zatim će pregledati dijete i procijeniti boju kože, vlažnost sluznica, kapilarno punjenje, puls, krvni tlak, težinu i opće stanje. U nekim slučajevima mogu biti potrebni laboratorijski nalazi radi procjene elektrolita i razine glukoze.
Procjena težine dehidracije važna je jer određuje način liječenja: kućna oralna rehidracija, pregled u ambulanti ili bolničko liječenje.
Kod blage do umjerene dehidracije najčešće se preporučuju oralne rehidracijske otopine. To su posebno pripremljene tekućine koje sadrže vodu, glukozu i elektrolite u odgovarajućem omjeru. One su bolji izbor od obične vode, sokova ili gaziranih pića, osobito kada dijete ima proljev ili povraća.
Tekućinu nudite često i u malim količinama. Ako dijete povraća, pričekajte kratko i nastavite s manjim gutljajima ili žličicama. Dojenčad treba nastaviti dojiti, a po potrebi se može dodati oralna rehidracijska otopina prema savjetu liječnika.
Kada dijete počne zadržavati tekućinu, postupno se vraća uobičajena prehrana. Nije nužno uvoditi stroge dijete. Bitno je pratiti tolerira li dijete hranu i ima li povraćanje ili proljev. Ako je potrebna posebna prehrana, pedijatar će dati individualne upute.
Ako je dehidracija teška, dijete ne može piti, ima znakove poremećaja svijesti ili je potrebno brzo nadoknaditi tekućinu, može biti potrebna infuzija. Bolničko liječenje omogućuje nadzor vitalnih znakova, praćenje mokrenja i po potrebi kontrolu elektrolita. To je posebno važno kod male djece i kod stanja koja brzo napreduju.
Važno je izbjegavati napitke s previše šećera, jer mogu pogoršati proljev. Ako niste sigurni što je najbolje za vaše dijete, obratite se pedijatru.
Oporavak ovisi o uzroku i težini stanja. Većina djece se poboljšava nakon pravilne nadoknade tekućine i liječenja osnovnog uzroka, primjerice virusne infekcije. Tijekom oporavka dijete može biti umorno, imati slabiji apetit i trebati češće odmore.
Roditelji trebaju nastaviti pratiti unos tekućine i mokrenje kroz nekoliko dana. Ako se simptomi vraćaju ili dijete opet manje pije, potrebno je ponovno procijeniti stanje. Nakon teže dehidracije liječnik može preporučiti kontrolni pregled.

Prevencija je važna, osobito tijekom ljetnih mjeseci ili kod infekcija probavnog sustava. Djetetu treba redovito nuditi tekućinu, osobito kada ima temperaturu, proljev ili povraćanje. Dojenčad treba dojiti prema potrebi, a starija djeca trebaju imati pristup vodi tijekom dana.
Pravodobno liječenje bolesti koje uzrokuju gubitak tekućine i rano prepoznavanje simptoma najbolji su način da se spriječe komplikacije. Ako se pojave znakovi dehidracije, brzo reagirajte i potražite savjet zdravstvenog stručnjaka.
Dehidracija kod djece može nastati brzo, ali se jednako brzo može i pogoršati ako se ne prepozna na vrijeme. Ključ uspješnog pedijatrijskog liječenja je rana procjena, odgovarajuća rehidracija i praćenje općeg stanja djeteta. U slučaju dvojbe, osobito kod dojenčadi i male djece, javite se pedijatru bez odgađanja.
Najčešće se prvo primijeti pojačana žeđ, suha usta i rjeđe mokrenje. U dojenčadi znak može biti manji broj mokrih pelena.
Kod blage dehidracije voda može pomoći, ali oralna rehidracijska otopina je obično prikladnija jer nadoknađuje i elektrolite. To je osobito važno kod proljeva i povraćanja.
Infuzija je potrebna kada je dehidracija teška, dijete ne može piti, stalno povraća ili pokazuje znakove ozbiljnog pogoršanja općeg stanja.
Da, kada počne zadržavati tekućinu, postupno se vraća uobičajena prehrana. Najvažnije je da dijete tolerira unos tekućine i da ga pedijatar po potrebi prati.
Odmah potražite pomoć ako je dijete izrazito pospano, ne mokri, ne može zadržati tekućinu, ima krv u stolici ili znakove teške slabosti.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International