Nuklearna medicina je novi saveznik rane dijagnoze

 Nuklearna medicina je područje medicine u kojem se dijagnosticiraju i liječe razne bolesti  primjenom radioaktivnih materijala. Ipak, ljudi  zbog riječi  “nuklearno” i “zračenje” imaju određene rezerve prema toj metodi. U stvarnosti, razvoj ovog područja ima važnu ulogu za ranu dijagnozu mnogih bolesti. Pretrage koje se primjenjuju na području nuklearne medicine razlikuju se od onih radioloških   po tome što uključuju upotrebu radioaktivnih tvari i pridonose funkcioniranju tkiva i organa te pružaju anatomske slike. O radioaktivnim materijalima koji se koriste, kao i o njihovom djelovanju  i pretragama koje se provode razgovarali smo s prof. Dr. Erkanom Vardarelijem, specijalistom nuklearne medicine u Kliničkoj bolnici Acibadem Kozyatağı  i voditeljem Odjela za nuklearnu medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta Acibadem u Istanbulu, koji je objasnio da se  radioaktivni materijali, koji se koriste u pretragama nuklearne medicine razlikuju, ovisno o organu na kojem se one obavljaju.

“Strah zbog riječi ‘radioaktivno’ prirodna je reakcija ljudi. Međutim, doziranje radioaktivnih materijala koje koristimo je izuzetno nisko. Štetni utjecaji na ljudsko zdravlje smatraju su neznatnim, gotovo  nepostojećim. Sve naše studije su unutar granica koje propisuje Međunarodna agencija za atomsku energiju. Kao rezultat toga, primjenjene doze zračenja nisu na razini koje prijeti zdravlju bolesnika. Na primjer, količina radioaktivnog materijala koja se koristi za scintigrafiju štitnjače jednaka je količini kojoj se  tijelo podvrgava kada hodate dva sata po suncu ili se sunčate nekoliko sati.”

PODRUČJA UPOTREBE U DIJAGNOZI I LIJEČENJU

Pretrage nuklearne medicine sastoje se od različitih pretraga koje su specifične za određeni organ ili grupu određenih bolesti. Ovi postupci, koji su ranije bili zajednički referirani kao “scintigrafijske pretrage”, sada se međusobno razlikuju, ovisno o svakom organu i svrsi korištenja. PET, što je kratica za pozitronsku emisijsku tomografiju, jedan je od tih pretraga. Taj postupak, koji omogućava značajne pokazatelje tjelesne funkcije kao što su protok krvi, upotreba kisika i metabolizam šećera, treba procijeniti pružanjem slika normalnih ili patoloških tkiva u skladu s unosom metaboličkih i radioaktivnih materijala koji se primjenjuju intravenozno. Budući da se PET skeniranja obično izvode zajedno sa skeniranjem kompjuterskih tomografija, ova dva postupka također se zajednički nazivaju PET-CT.

PET-CT pruža pomoć pri određivanju područja u kojem se javljaju abnormalne tjelesne aktivnosti.

MATERIJALI KOJI SE KORISTE IMAJU SVOJU SVRHU

Vrsta radioaktivnog materijala koja se koristi ovisi o organu koji se namjerava ispitati. Na primjer, glukoza obilježena fluorom je opći tumorski marker, galijev 68 PSMA se koristi posebno za skeniranje tumora prostate. DOTE, s druge strane, je marker specifičan kod  neuroendokrinog tumora.

Pored metode  dijagnoze, radioaktivni materijali su korisni i u liječenju. U slučaju da pretrage otkriju tumor  prostate,  određene molekule uzete iz tog organa označene su visokotehnutim radioaktivnim materijalom nazvanim lutetium 177 i  njegovo ubrizgavanje natrag u tijelo pacijenta ima svrhu liječenja.

ONKOLOGIJA JE POLJE GDJE SE NAJVIŠE KORISTI  PET-CT

PET-CT je naročito učinkovit kod onkoloških bolesnika.  Metoda se koristi za određene neurološke i srčane bolesti. Omjeri upotrebe PET-CT je  90% u onkologiji, 5% u neurologiji  i 5% u kardiologiji. PET-CT je značajan za dijagnozu bolesti koronarne arterije. Obično se očekuje da pacijenti koji pate od infarkta miokarda imaju mrtve stanice na cijelom području infarkta. Međutim, moguće je da neki dijelovi tkiva u hibernaciji imaju nižu razinu opskrbe krvlju, kako bi preživjeli. Kada se opskrba krvlju s takvih područja vraća u normalno stanje kroz endarterektomiju (otvaranje arterije), tkiva se oporavljaju. Kardijalni PET pruža važne informacije o oba tkiva i potencijal za izbjegavanje operacije.

 JAČINA KOSTIJU

Još jedno polje u kojem su nuklearna ispitivanja korisna jest denzitometrija,koja se koristi za mjerenje gustoće minerala u kostima. U slučajevima gdje postoji gubitak minerala u kostima, ovaj test omogućava utvrđivanje rizika prijeloma i procjenu pacijentovog oporavka. Gustoća kostiju može se odrediti  u samo 10 minuta, primjenom niske doze rendgenskih zraka.  Denzitometrijske pretrage uglavnom se rade kod pacijenta starije životne dobi.

SCINTIGRAFIJA

Scintigrafija je opći pojam koji se koristi za postupke snimanja pomoću radioaktivnih materijala i gama kamera. Scintigrafija je korisna za identifikaciju problema u štitnjači, jetri, slezeni, želucu, crijevima, bubregu, žučnom mjehuru, srcu, plućima, krvnim žilama i kostima. Scintigrafska otkrića omogućuju da se mnoge bolesti rano dijagnosticiraju.

GAMMA SONDE

Gamme sonde, čija se upotreba povećala posljednjih godina, su detektori nuklearne medicine koji prate gama ili beta zračenje. Ovi uređaji, koji su veliki kao olovke, steriliziraju se u operacijskoj sali. Oni pomažu u otkrivanju područja gdje se nalaze lezije, prepoznavanjem područja zauzimanja radioaktivnog materijala i omogućavaju da se ispravna područja liječe kroz otvorene operacije.

JEDNO OD NAJPOPULARNIJIH PODRUČJA

Profesor Vardareli  ističe da je nuklearna medicina jedno od najpopularnijih specijalističkih područja medicine. Doktori  koji postaju svjesni prednosti PET-CT uređaja preferiraju njegovu upotrebu u svim područjima dokazane primjene.  Prvi PET-CT uređaj pod krovom Acıbadem zdravstvene grupacije  integriran je 2002. godine, kada su skenirana 52 pacijenta. Ove godine skenirano je čak  1400 pacijenata. Te 2002. godine, kada su u Acibademu 52 pacijenta, u Turskoj je bilo samo tri PET-CT uređaja. Danas taj broj iznosi 100.

 POVIJEST  NUKLEARNE MEDICINE U TURSKOJ

“Povijest nuklearne medicine u Turskoj nije duga, ali razvoj se događa jako brzo. Pedesetih godina prošlog stoljeća profesor Suphi Artunkal je osnovao laboratorij u bolnici Haseki, koja je tada bila poznata pod nazivom Doktorska klinika. Profesor je zapravo endokrinolog i proveo je studije o funkcijama štitnjače. U kasnijim godinama osnovan je radioizotopni laboratorij unutar  Odjela za unutarnje bolesti na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Ankari. Stručnjaci koji rade u tom laboratoriju, također, su proveli brojne studije. Kada se razvoj u ostatku svijeta ubrzao, Turska se prilagodila. Kada usporedimo Tursku s ostatkom svijeta danas, nemamo nikakvih nedostataka u rutinskoj dijagnozi ili liječenju. Što god se može učiniti u svijetu, to se može učiniti i u Turskoj”, objasnio je prof. dr. Erkan Vardareli.