Matične stanice koriste se u određenim medicinskim postupcima, osobito za obnovu krvi i koštane srži te u nekim drugim specijaliziranim terapijama. Mogu donijeti korist, ali nose i rizike poput infekcija, odbacivanja ili nuspojava liječenja, pa je važna stručna procjena i dobra priprema pacijenta.
Matične stanice posebne su stanice koje se mogu dijeliti i razvijati u različite vrste stanica u tijelu. Zbog te sposobnosti važne su u razvoju, obnovi tkiva i nekim medicinskim postupcima, osobito u hematologiji, onkologiji i regenerativnoj medicini. Ipak, nije svaka terapija matičnim stanicama jednako dobro istražena niti prikladna za svakog pacijenta.
Matične stanice imaju dvije ključne osobine: mogu se obnavljati i mogu se pretvoriti u specijalizirane stanice. Ovisno o podrijetlu, mogu potjecati iz koštane srži, krvi iz pupkovine, periferne krvi ili drugih tkiva. U medicini se najčešće koriste krvotvorne matične stanice, koje stvaraju krvne stanice i važan su dio liječenja nekih bolesti krvi.

Najpoznatija i najbolje uspostavljena primjena je transplantacija krvotvornih matičnih stanica. Ona se koristi za obnavljanje koštane srži nakon visokodozne kemoterapije ili zračenja te u liječenju određenih bolesti, kao što su neke leukemije, limfomi i druge bolesti krvi. U nekim slučajevima matične stanice dolaze od samog pacijenta, a u drugima od podudarnog darivatelja.
Uz to, postoje i druga područja istraživanja i primjene, primjerice za određene ozljede i degenerativna stanja. Međutim, mnoge od tih metoda još su u fazi kliničkih ispitivanja ili nisu standardni dio medicinske prakse. Zato je važno razlikovati provjerene terapije od postupaka koji se nude bez dovoljno dokaza.
Obnova krvotvorne funkcije: nakon liječenja koje uništava koštanu srž, matične stanice mogu pomoći da tijelo ponovno proizvodi krvne stanice.
Potencijal za liječenje ozbiljnih bolesti: u određenim stanjima mogu biti važan dio terapijskog plana i povećati šansu za kontrolu bolesti.
Mogućnost autologne transplantacije: kada se koriste vlastite stanice pacijenta, smanjuje se rizik od imunološkog odbacivanja.
Napredak medicine: istraživanja matičnih stanica pomažu razviti nove terapije i bolje razumjeti kako se tkiva obnavljaju.
Kao i svaki ozbiljan medicinski postupak, terapija matičnim stanicama nosi rizike. Oni ovise o vrsti transplantacije, izvoru stanica, općem zdravstvenom stanju pacijenta i dodatnom liječenju koje se provodi.
Infekcije: nakon liječenja imunitet može biti oslabljen, pa je veća sklonost infekcijama.
Krvareње i anemija: tijekom razdoblja oporavka mogu se javiti niske vrijednosti krvnih stanica.
Reakcija presatka protiv domaćina: kod donorskih stanica postoji rizik da imunološke stanice napadnu tkiva primatelja.
Neuspjeh prihvaćanja presatka: matične stanice se možda neće pravilno uhvatiti i početi proizvoditi krvne stanice.
Nuspojave pripremnog liječenja: kemoterapija i zračenje mogu izazvati mučninu, umor, gubitak kose, upalu sluznica i druge tegobe.
Važno je znati da se rizici ne mogu potpuno ukloniti, ali se mogu smanjiti pažljivim odabirom pacijenta, nadzorom tijekom liječenja i pravodobnim prepoznavanjem komplikacija.
Priprema ovisi o tome planira li se autologna ili donorska transplantacija te o osnovnoj bolesti. Liječnički tim prije postupka procjenjuje opće stanje, funkciju srca, pluća, bubrega i jetre te provodi potrebne laboratorijske i slikovne pretrage.
Detaljna procjena: razgovor s hematologom ili drugim specijalistom o koristi, rizicima i očekivanjima.
Pretrage: krvne pretrage, procjena infekcija, funkcionalni testovi i druga dijagnostika prema potrebi.
Plan liječenja: dogovara se vrsta postupka, vremenski okvir i trajanje boravka u bolnici ili dolazaka na kontrolu.
Zaštita od infekcija: pacijent može dobiti upute o higijeni, prehrani i izbjegavanju izvora infekcije.
Pripremno liječenje: u mnogim slučajevima daje se kemoterapija ili druga terapija koja priprema tijelo za primanje stanica.
Pacijent bi trebao prijaviti sve lijekove koje uzima, uključujući dodatke prehrani i biljne pripravke, jer neki mogu utjecati na krvarenje, infekcije ili djelovanje terapije. Ako je potrebno, tim će savjetovati privremeni prekid određenih lijekova.

Nakon infuzije ili presađivanja matičnih stanica slijedi razdoblje oporavka tijekom kojeg se krvna slika postupno obnavlja. U tom vremenu pacijent može biti umoran i osjetljiv na infekcije, zbog čega su česte kontrole i praćenje laboratorijskih nalaza.
Dužina oporavka razlikuje se od osobe do osobe. Nekima je potrebna hospitalizacija, a drugi dio oporavka mogu provesti ambulantno uz redovite kontrole. Upute o lijekovima, prehrani, higijeni i aktivnostima uvijek treba pažljivo slijediti.
Razgovarajte sa svojim liječnikom ako razmišljate o terapiji matičnim stanicama, ako vam je takav postupak predložen ili ako niste sigurni je li riječ o standardnoj terapiji ili istraživačkom pristupu. Posebno je važno pitati koje su koristi za vašu bolest, koji su rizici i koje druge mogućnosti liječenja postoje.
Matične stanice mogu imati važnu ulogu u modernoj medicini, ali uspjeh i sigurnost ovise o pravilnoj indikaciji, iskustvu tima i dobroj pripremi pacijenta. Informiranost je prvi korak prema sigurnijem liječenju.
Ne. Najviše dokaza postoji za transplantaciju krvotvornih matičnih stanica, dok su mnoge druge terapije još u istraživanju ili nisu standardna praksa.
Matične stanice mogu se uzeti iz koštane srži, periferne krvi, krvi iz pupkovine ili, u nekim postupcima, iz vlastitog tkiva pacijenta.
Trajanje pripreme ovisi o vrsti postupka, osnovnoj bolesti i općem stanju pacijenta. To određuje liječnički tim nakon procjene i pretraga.
Da. Budući da liječenje često privremeno oslabi obranu organizma, rizik od infekcija može biti povećan i zahtijeva pažljiv nadzor.
O tome odlučuje specijalist nakon detaljne procjene bolesti, nalaza i općeg zdravstvenog stanja. Važno je pitati i za alternativne mogućnosti liječenja.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International