Ključni pristup kirurgiji mozga kod djece

Kirurgija mozga kod djece odnosi se na pacijente dobi od 0 – 18 godina. Ovi pacijenti  razvrstani su u pet velikih skupina: kongenitalne anomalije, što znači, djeca rođena s anomalijama mozga ili leđne moždine; tumori mozga ili leđne moždine; kirurgija spastičnih poremećaja; kirurgija epilepsije i trauma. Sve navedene kategorije zahtijevaju kompleksni zdavstveni pristup, što je posljedica njihovih jedinstvenih značajki. Zbog toga što je dječji mozak organ u razvoju, liječenje mozga kod djece kirurškim putom mora se razlikovati od liječenja kod odraslih. 

Razgovarali smo s Prof. Dr Memetom Özekom iz bolnice Acıbadem Altunizade, u İstanbulu, Turska, koji je detaljno odgovorio na sva naša pitanja o bolestima mozga kod djece te njihovom liječenju. Jedan je od najcijenjenijih liječnika u području pedijatrijske neurokirurgije te bivši predsjednik Europske udruge za pedijatrijsku neurokirurgiju. Prof. Dr Memet Özek također je šef odjela za neurokirurgiju na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Acıbadem. 

Da li je moguće izbjeći tumore mozga u prenatalnom razdoblju?

Tijekom redovitih pretraga ultrazvukom, specijalist iz područja perinatologije može otkriti abnormalnosti u staničju mozga i zatražiti magnetsku rezonancu (MR) zametka. MR zametka podrazumijeva da trudnica ulazi u aparat za MR, a zatim se zametak pregledava postupkom magnetske rezonance. Otkrije li se tijekom ovoga procesa tumor, naš zadatak je, kao neurokirurga, napraviti kirurški zahvat. Izvođenje kirurškog zahvata na novorođenčetu zahtijeva korištenje ozbiljne napredne tehnologije i iskustvo. Unutar Sveučilišta Acıbadem, imamo tehnološke uvjete koji nam omogućavaju uspjeh u ovakvim zahvatima. 

Što je specijalnost odjela za pedijatrijsku neurokirurgiju?

Dijete nije tek malena inačica odrasle osobe. Razlika između novorođene bebe te odrasle osobe od 30 godina podsjeća na razliku između miša i žirafe. Prije svega, postoje anatomske razlike. Nema nikakvih sličnosti između oblika i strukture mozga, vrijednosti krvnog tlaka ili tjelesne težine kod novorođenčeta i odrasle osobe. Na primjer, odrasla osoba od 80 kg može  podnijeti gubitak krvi od pola litre tijekom operacije. Ali beba od 5 kg ne može podnijeti gubitak krvi od 40 ml, zato što je ukupni kapacitet krvi 400 ml. Zato se kirurški pristup odraslima i djeci mora razlikovati. Također, zbog toga što beba ne može objasniti svoje probleme kako to može učiniti odrasla osoba, mi moramo definirati problem s govorom tijela bebe. Zato morate raditi s iskusnom ekipom u pedijatrijskoj intenzivnoj njezi, te razumjeti jedinstvene potrebe djeteta.

Rašireno je mišljenje da vi u bolnici Acıbadem uspješno možete izvoditi operacije koje su u drugim bolnicama ocijenjene kao prerizične. Možete li nam objasniti razloge koji stoje iza vašeg uspješnog pristupa?

Kirurgija tumora koji se nalaze u leđnoj moždini zahtijeva ozbiljnu ekspertizu. Ali, prije ove ekspertize, veoma je važna i odgovarajuća priprema pacijenta prije operacije. Na primjer, MR danas možete pronaći u svakoj bolnici. No, postojanje ove tehnologije samo po sebi nije dostatno. Mora postojati iskusan specijalist koji može koristiti ovu tehnologiju na najbolji mogući način. Također, tehnologija magnetske rezonance jako se brzo razvija, tako da se specijalisti moraju prilagoditi takvome razvoju. Ukratko, uspješno izvođenje kirurškog zahvata ovisi o iskustvu u uporabi suvremene tehnologije na najučinkovitiji mogući način.

Možete li pojasniti različite tumore te metode njihovog liječenja?

Tumori se uopćeno dijele na benigne te maligne. Ja ne pravim razlike između njih, zato što tumori po prirodi ne pripadaju našemu organizmu. U području kirurgije mozga kod djece, tumori uopćeno nastaju od stanica mozga zametaka u maternici, koji su u razvoju. Kao dio prirodnih razvojnih stadija, neke stanice nestaju. Ali u našim slučajevima, susrećemo se s malignim stanicama koje nastaju od neiščeznutih stanica. Uopćeno gledajući, možemo definirati tumore visokog maligniteta, srednje razine maligniteta te niske razine maligniteta. Naša prednost u bolnici Acıbadem jest to što imamo vrlo iskusnu ekipu koja može otkriti sve vrste tumora i koja ima multidisciplinarni pristup liječenju tih tumora. 

Možete li nam objasniti sindrom cerebralne paralize te postupak liječenja?

Cerebralna paraliza nastaje kao posljedica oštećenja mozga bebe. Oštećenja mogu nastati u raznim stadijima trudnoće, a osobito tijekom porođaja ili u razdoblju od mjesec dana nakon rođenja bebe. Dođe li do oštećenja mozga bebe tijekom ovog razdoblja, takva stanja nazivamo cerebralnom paralizom. Može se reći da je najčešći uzrok cerebralne paralize nedostatak kisika kod bebe. Ovaj nedostatak obično se javlja kao posljedica omotavanja pupčanice oko vrata. Ljudsko biće može izdržati 3 minute bez kisika. Nakon 3 minute, mozak djeteta ili odrasle osobe biti će oštećen, uslijed posljedica nedostatka kisika. 60 % ovih oštećenja može uzrokovati spasticitet u djece. Ne možemo popraviti oštećenja mozga, ali možemo liječiti probleme s mišićnom kontrolom, vezane uz spasticitet. Posljednjih godina došlo je do velikih postignuća u ovom području liječenja. U bolnici Acıbadem prilagođavamo nedavna tehnološka i znanstvena postignuća a naša iskusna ekipa specijalista rabi ove metode. Imamo centar za analizu pokreta, u kojem se radi na otkrivanju te bilježenju kretnji kod djece s cerebralnom paralizom. Ove analize omogućavaju da izdvojimo problematične mišiće koji uzrokuju spasticitet. Tako smo organizirali naš program liječenja u polju nalaza ove specifične analize. Izveli smo više od 1500 operacija u okviru ove problematike.

Što je hidrocefalus i kakvi su sve pristupi njegovom liječenju?

U ljudskom mozgu postoji, da kažem, prazan prostor te pojasevi koji sve povezuju. U tim prazninama nalazi se tekućina koju nazivamo likvor. U nekim slučajevima, ova tekućina počinje se nakupljati u mozgu kao posljedica problema s cirkulacijom likvora. Te nakupine uzrokuju oštećenja moždanog staničja. Rezultat toga je da glava deteta počinje rasti, pogled se počinje usmjeravati nadole i dijete postaje pospano. Ne postavi li se dijagnoza na vrijeme, dijete je suočeno s rizikom od smrti. Najčešća metoda liječenja jest operacija izrade šanta, što znači da se u tijelo stavlja naprava koja nakupljenu tekućinu vodi u trbušnu šupljinu. Ova metoda stvara dugotrajne neželjene posljedice.

U bolnici Acıbadem preferiramo endoskopsku metodu. Kod ove metode, ulazimo u mozak s kamerom od 2-2,5 cm i navodimo je duž prostora dok ne nađemo i ne otvorimo blokirano područje. Također pravimo premosnice radi obnove cirkulacije tekućine. Ovaj endoskopski pristup primjenjujemo još od 1992. godine, što znači da imamo više od 20 godina iskustva s ovom metodom liječenja.