Aneurizma mozga može se liječiti operacijom ili endovaskularnim zahvatom, ovisno o veličini, obliku i položaju aneurizme te općem stanju pacijenta. Najčešće se koriste klipiranje kroz otvor na lubanji ili embolizacija iz unutrašnjosti krvne žile, a odluku donosi neurokirurški tim nakon detaljne dijagnostike.
Aneurizma mozga je proširenje stijenke krvne žile u mozgu koje može ostati neprimijećeno, ali u nekim slučajevima predstavlja ozbiljan rizik od puknuća i krvarenja. Liječenje ovisi o tome je li aneurizma otkrivena slučajno, izaziva li simptome, kakvog je oblika i gdje se nalazi. Kada liječnik procijeni da je zahvat potreban, cilj je zatvoriti aneurizmu i smanjiti mogućnost krvarenja.
Aneurizma se razvija kada dio krvne žile oslabi i pod pritiskom krvi se izboči. Neke aneurizme ostaju stabilne godinama, dok druge mogu rasti ili puknuti. Puknuće aneurizme može uzrokovati subarahnoidalno krvarenje, što je hitno stanje koje zahtijeva odmah bolničko liječenje.

Liječnik ne odlučuje samo prema veličini aneurizme. U obzir uzima nekoliko čimbenika:
Kod manjih, nepučenih aneurizmi ponekad se preporučuje praćenje uz redovite kontrolne snimke. Ako je rizik veći, liječnik može savjetovati operativno ili endovaskularno liječenje.
Klipiranje je klasičan neurokirurški zahvat. Kirurg izvodi otvor na lubanji, pažljivo dolazi do krvne žile i postavlja metalni klip na vrat aneurizme. Time se aneurizma isključuje iz krvotoka, dok krv i dalje normalno prolazi kroz ostatak žile.
Ovaj pristup može biti prikladan za aneurizme koje su zbog oblika ili položaja manje pogodne za endovaskularno liječenje. Prednost je trajno mehaničko zatvaranje aneurizme, ali odluku uvijek donosi stručni tim nakon detaljne procjene.
Endovaskularni zahvat izvodi se kroz krvne žile, najčešće putem prepona ili zapešća. U žilu se uvodi kateter i pod rendgenskim nadzorom vodi do aneurizme. Aneurizma se zatvara spiralicama, ponekad uz dodatne stentove ili druge potporne uređaje, ovisno o anatomiji.
Ova metoda ne zahtijeva klasičan otvor na lubanji i često se razmatra kada je aneurizmu moguće sigurno obraditi iznutra krvne žile. Međutim, nije svaka aneurizma pogodna za ovaj pristup.
Ako je aneurizma mala i procijenjena kao niskorizična, može se preporučiti opservacija. To podrazumijeva kontrolne preglede, snimanja i kontrolu čimbenika rizika poput krvnog tlaka, pušenja i drugih stanja koja mogu utjecati na krvne žile.
Prije zahvata pacijent obično prolazi kroz više dijagnostičkih pretraga, kao što su CT, CTA, MR, MRA ili digitalna subtrakcijska angiografija. Time se precizno prikazuje aneurizma i planira najbolji pristup.
U pripremi mogu biti potrebni laboratorijski nalazi, procjena anesteziologa i razgovor s neurokirurgom ili interventnim neuroradiologom. Pacijent dobiva upute o tome kada treba prestati uzimati određene lijekove, osobito one koji utječu na zgrušavanje krvi.
Kod klipiranja pacijent je u općoj anesteziji. Nakon otvaranja dijela lubanje kirurg pažljivo pristupa krvnoj žili, identificira vrat aneurizme i postavlja klip. Zatim se provjerava protok krvi i stabilnost zahvata, a kost lubanje se vraća na mjesto.
Kod endovaskularnog liječenja pacijent je također često u anesteziji ili dubokoj sedaciji, ovisno o zahvatu. Kateter se vodi kroz arteriju do aneurizme, a zatim se aneurizma ispunjava spiralicama ili se primjenjuje druga tehnika zatvaranja. Nakon zahvata radi se kontrola uspješnosti postupka.
Nakon operacije ili endovaskularnog zahvata pacijent se obično prati u jedinici intenzivne skrbi ili na odjelu neurokirurgije. Praćenje uključuje kontrolu svijesti, neurološkog statusa, krvnog tlaka i mogućih komplikacija.
Oporavak ovisi o tome je li aneurizma puknula prije liječenja, o vrsti zahvata i o općem stanju pacijenta. Neki se pacijenti vraćaju kući relativno brzo, dok drugima treba dulje bolničko i kasnije rehabilitacijsko liječenje.

Kao i svaki zahvat, liječenje aneurizme nosi određene rizike. Oni mogu uključivati krvarenje, infekciju, oštećenje krvne žile, moždani udar, reakciju na anesteziju ili potrebu za dodatnim zahvatom. Kod rupturirane aneurizme rizici su često veći zbog već postojećeg krvarenja i stanja mozga.
Važno je da pacijent s liječnikom otvoreno razgovara o očekivanjima, mogućim koristima i rizicima svake opcije. Individualni plan liječenja uvijek je najbolji pristup.
Aneurizma mozga zahtijeva individualiziran pristup. Neki pacijenti trebaju hitno liječenje, dok se kod drugih može provoditi pažljivo praćenje. Najvažnije je da odluku donese iskusni multidisciplinarni tim nakon potpune dijagnostičke procjene.
Ne. Neke male i niskorizične aneurizme mogu se samo pratiti redovitim kontrolama, dok se veće ili rizičnije aneurizme češće liječe zahvatom.
Klipiranje je otvorena neurokirurška operacija kroz otvor na lubanji, a embolizacija je endovaskularni zahvat kroz krvne žile kojim se aneurizma zatvara iznutra.
Oporavak je individualan i ovisi o vrsti zahvata, je li aneurizma puknula i općem stanju pacijenta. Neki se oporavljaju brzo, a drugima treba dulja rehabilitacija.
Moguće je da se aneurizma ponovno otvori ili da bude potrebno dodatno praćenje, osobito nakon određenih endovaskularnih zahvata. Zato su kontrole važne.
Odmah se javite hitnoj službi ako osjetite iznenadnu vrlo jaku glavobolju, gubitak svijesti, slabost jedne strane tijela, poremećaj govora ili vida.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International