Ugradnja zubnih implantata obično počinje detaljnim pregledom i planiranjem, a zatim slijedi kirurški zahvat ugradnje implantata u kost. Nakon toga slijedi razdoblje cijeljenja, pa se izrađuje i postavlja trajna protetska nadoknada poput krunice.
Ugradnja zubnih implantata danas je jedna od najčešćih i najbolje proučenih metoda nadoknade izgubljenih zuba. Pacijenti je često biraju jer implantat može služiti kao čvrsta podloga za krunicu, most ili drugu protetsku nadoknadu. Ipak, mnoge osobe prije zahvata žele znati što ih točno očekuje. U nastavku donosimo pregled postupka korak po korak, od prvog pregleda do završnog postavljanja zuba.
Zubni implantat je mali titanski ili cirkonijski vijak koji se ugrađuje u čeljusnu kost i preuzima ulogu umjetnog korijena zuba. Na njega se kasnije nadograđuje protetski dio, najčešće krunica. Cilj je vratiti funkciju žvakanja, stabilnost i prirodniji izgled osmijeha.
Važno je znati da implantat nije “zamjena za zub” u jednom koraku, nego dio šireg liječenja koje uključuje planiranje, kirurški zahvat, cijeljenje i protetsku izradu.

Prvi korak je detaljan stomatološki pregled. Liječnik procjenjuje stanje zubi, desni i čeljusti te razgovara s pacijentom o očekivanjima, navikama i općem zdravstvenom stanju. Posebno je važno saznati postoje li bolesti koje mogu utjecati na cijeljenje, primjerice nekontrolirani dijabetes, pušenje ili određene terapije lijekovima.
U ovoj fazi liječnik određuje je li implantacija moguća odmah ili je potrebno prethodno liječenje desni, vađenje zuba ili priprema kosti.
Za precizno planiranje često se koriste panoramska snimka ili CBCT, odnosno 3D snimanje čeljusti. Na temelju dobivenih podataka planira se točna pozicija implantata, dubina ugradnje i odnos prema okolnim strukturama, poput živaca ili sinusa.
Dobro planiranje važno je jer utječe na sigurnost zahvata i dugoročni uspjeh terapije. Ponekad se izrađuje i kirurški vodič koji pomaže pri preciznijoj ugradnji.
Prije same ugradnje pacijent dobiva upute o prehrani, lijekovima i higijeni. Ako postoji upala desni ili drugi lokalni problem, potrebno ga je riješiti prije implantacije. U nekim slučajevima liječnik može preporučiti antibakterijsku pripremu ili privremeni prekid pojedinih lijekova, ali isključivo prema stručnoj procjeni.
Pacijent bi trebao obavijestiti stomatologa o svim lijekovima koje uzima, alergijama i ranijim zahvatima u ustima. Ako se planira sedacija ili druga vrsta dodatne anestezije, unaprijed se dogovaraju upute za dolazak i odlazak iz ordinacije.
Sam zahvat obično se izvodi u lokalnoj anesteziji. To znači da je područje potpuno utrnuto, dok je pacijent budan i svjestan. Po potrebi se može koristiti i dodatna sedacija, ovisno o planu liječenja i procjeni liječnika.
Liječnik najprije napravi mali rez u desnima kako bi pristupio kosti. Zatim posebno pripremljenim instrumentima oblikuje mjesto za implantat i pažljivo ga umeće u kost. Nakon toga se područje zatvara šavovima ili drugim prikladnim metodama.
Trajanje može varirati ovisno o broju implantata, složenosti slučaja i potrebi za dodatnim zahvatima. Ugradnja jednog implantata može biti relativno brza, ali složeniji slučajevi zahtijevaju više vremena i više kontrolnih koraka.
Nakon ugradnje može se očekivati kratkotrajna nelagoda, oteklina ili osjetljivost. To je uobičajeno nakon kirurškog zahvata u ustima. Liječnik će dati jasne upute o higijeni, prehrani i primjeni propisane terapije.
U razdoblju oporavka važno je pratiti upute koje se odnose na ispiranje usta, lijekove i kontrolne preglede. Ako se pojave jaki bolovi, dugotrajno krvarenje, povišena temperatura ili drugi neuobičajeni simptomi, potrebno je kontaktirati ordinaciju.
Nakon ugradnje implantata slijedi razdoblje tijekom kojeg implantat srasta s kosti. Taj se proces naziva osteointegracija. U tom periodu implantat postupno postaje stabilna podloga za budući zub.
Trajanje cijeljenja ovisi o više čimbenika, uključujući kvalitetu kosti, lokalno stanje u ustima i opće zdravlje pacijenta. Tijekom ovog vremena mogu se raditi kontrolni pregledi kako bi se pratilo cijeljenje i po potrebi prilagodio plan terapije.
Kada je implantat dovoljno stabilan, liječnik postavlja nadogradnju na koju će se kasnije pričvrstiti krunica ili druga protetska konstrukcija. U nekim slučajevima implantat je već pri ugradnji izveden tako da nadogradnja bude dostupna kasnije uz manji dodatni zahvat.
Slijedi uzimanje otisaka ili digitalno skeniranje čeljusti. Na temelju toga zubotehnički laboratorij izrađuje individualizirani protetski dio koji odgovara boji, obliku i veličini susjednih zuba.
Završni korak je postavljanje krunice, mosta ili druge nadoknade na implantat. Liječnik provjerava zagriz, stabilnost i estetiku te po potrebi radi sitne prilagodbe. Kada je sve usklađeno, implantat postaje funkcionalni dio svakodnevnog žvakanja i osmijeha.
Nakon završetka terapije pacijent i dalje treba redovite kontrole i pažljivu higijenu. Kao i prirodni zubi, implantati zahtijevaju održavanje kako bi se smanjio rizik od upale okolnog tkiva.
Većina pacijenata zahvat opisuje kao podnošljiv zbog lokalne anestezije. Nakon što anestezija prestane djelovati, može se javiti nelagoda koja se obično kontrolira prema uputama liječnika. Iskustvo može biti različito od osobe do osobe, osobito ako se radi o većem broju implantata ili dodatnim zahvatima.
Iako se svaki slučaj planira individualno, postoji nekoliko važnih čimbenika koji podupiru dobro cijeljenje i dugoročno održavanje implantata:

Odmah se javite ako primijetite pojačanu oteklinu koja ne prolazi, jače krvarenje, gnojni iscjedak, neuobičajenu bol ili ako implantat djeluje nestabilno. Rano reagiranje može pomoći da se problem lakše riješi.
Ugradnja zubnih implantata odvija se u jasno definiranim fazama: pregled, planiranje, kirurška ugradnja, cijeljenje i završna protetska izrada. Kada pacijent zna što očekivati u svakom koraku, cijeli postupak često djeluje manje stresno i predvidljivije. Najvažnije je da terapiju vodi stručni tim i da se svaki korak prilagodi individualnim potrebama pacijenta.
Trajanje ovisi o broju implantata, stanju kosti i potrebi za dodatnim zahvatima. Sam zahvat može biti kratak, ali cijeli proces uključuje i razdoblje cijeljenja prije konačne krunice.
Zahvat se najčešće izvodi u lokalnoj anesteziji, pa je područje utrnuto. Nakon zahvata može se javiti nelagoda ili oteklina, što se obično kontrolira prema uputama liječnika.
Za uspješnu ugradnju važna je dovoljna količina i kvaliteta kosti. Ako je kost nedostatna, liječnik može predložiti dodatne pripremne zahvate, primjerice nadogradnju kosti.
Konačna krunica se postavlja nakon što implantat dovoljno srasti s kosti i kada liječnik procijeni da je stabilan. Točan raspored ovisi o individualnom planu liječenja.
Implantati se održavaju redovitom higijenom, čišćenjem oko implantata i kontrolnim pregledima. Važno je pridržavati se uputa stomatologa i ne preskakati kontrole.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International