Operacija ugradnje umjetnog kuka obično je potrebna kada bol i ukočenost kuka ozbiljno ograničavaju svakodnevni život, a konzervativno liječenje više ne pomaže. Odluka se temelji na simptomima, nalazima pregleda i rendgenskim promjenama, a ne samo na dobi ili jednoj slici.
Ugradnja umjetnog kuka, odnosno totalna endoproteza kuka, kirurški je zahvat kojim se oštećeni zglob kuka zamjenjuje umjetnim komponentama. Cilj je smanjiti bol, poboljšati pokretljivost i olakšati svakodnevne aktivnosti poput hodanja, obuvanja cipela, penjanja stepenicama i ustajanja iz sjedećeg položaja.
Najčešće se preporučuje osobama koje imaju trajno oštećenje zgloba kuka, najčešće zbog artroze, ali i zbog drugih stanja poput prijeloma, avaskularne nekroze ili upalnih bolesti zglobova.

Operacija ugradnje umjetnog kuka obično se razmatra kada simptomi postanu dovoljno izraženi da značajno narušavaju kvalitetu života. To znači da bol nije samo povremena, nego je prisutna i u mirovanju, noću ili pri najmanjem opterećenju.
Liječnik će obično predložiti operaciju kada su ispunjeni sljedeći uvjeti:
Artroza je najčešći razlog za ovu operaciju. Riječ je o postupnom trošenju hrskavice u zglobu, što dovodi do boli, ukočenosti i ograničene pokretljivosti. S vremenom se mogu razviti promjene na kostima koje dodatno pogoršavaju simptome.
Određeni prijelomi, osobito u starijih osoba, mogu zahtijevati ugradnju umjetnog kuka ako se zglob ne može kvalitetno obnoviti ili ako je oštećenje veliko.
Kada dio kosti u području kuka ostane bez dovoljne opskrbe krvlju, kost može oslabjeti i propasti. Ako dođe do značajnog oštećenja zgloba, može biti potrebna endoproteza.
Reumatoidni artritis i druga upalna stanja mogu dovesti do trajnog oštećenja zgloba. U nekih bolesnika umjetni kuk preporučuje se i nakon ranijih operacija koje nisu dale zadovoljavajući rezultat.
Ne postoji jedan simptom koji sam po sebi znači da je operacija nužna, ali određeni znakovi upućuju na to da je potrebno razgovarati s ortopedom:
Ako bol traje tjednima ili mjesecima i pogoršava se unatoč terapiji, pregled specijalista je opravdan.
Odluka se ne temelji samo na dobi ili nalazu rendgena. Liječnik procjenjuje cjelokupnu sliku: koliko vas boli, koliko ste pokretni, koliko su ograničene vaše svakodnevne aktivnosti i kakvo je stanje zgloba na snimkama.
Obrada obično uključuje razgovor o simptomima, klinički pregled i slikovnu dijagnostiku, najčešće rendgen. Ponekad su potrebne dodatne pretrage, primjerice MR ili laboratorijski nalazi, ovisno o uzroku tegoba i općem zdravstvenom stanju.
U ranim fazama bolesti liječnik će često preporučiti konzervativno liječenje prije operacije. To može uključivati ciljanu fizikalnu terapiju, prilagodbu aktivnosti, analgetike ili protuupalne lijekove prema preporuci liječnika, smanjenje tjelesnog opterećenja zgloba i pomagala za hodanje.
Operacija se obično odgađa ako su simptomi podnošljivi, ako je funkcija zgloba još uvijek relativno očuvana ili ako postoje zdravstvena stanja koja povećavaju rizik zahvata i prvo ih treba stabilizirati.
Dob sama po sebi nije jedini kriterij. Mlađe osobe mogu trebati umjetni kuk zbog teškog oštećenja zgloba, dok nekim starijim osobama operacija nije potrebna ako simptomi nisu izraženi ili ako bi rizik zahvata bio previsok. Važnija su funkcionalna ograničenja, težina boli i opće zdravstveno stanje.
Odgađanje operacije nije uvijek problem, ali ako je zglob jako oštećen, predugo čekanje može značiti više boli, manju pokretljivost i slabiju kondiciju. To može otežati oporavak nakon zahvata. Zato je važno redovito pratiti simptome i pravodobno razgovarati s ortopedom.

Prije pregleda korisno je zabilježiti:
Takve informacije pomažu liječniku da procijeni je li vrijeme za operaciju ili je bolje nastaviti s drugim oblicima liječenja.
Ugradnja umjetnog kuka preporučuje se kada oštećenje zgloba uzrokuje trajnu bol, ukočenost i značajno smanjenje kvalitete života, a druge metode više ne donose dovoljno olakšanja. Konačnu odluku donosi ortoped nakon pregleda, razgovora i analize snimaka. Ako tegobe traju i ograničavaju vas u svakodnevici, vrijeme je za stručnu procjenu.
Najčešći znakovi su trajna bol u kuku, ukočenost, šepanje, poteškoće pri hodanju i ograničenje svakodnevnih aktivnosti unatoč liječenju.
Ponekad može, osobito u ranijim fazama bolesti. Ako simptomi napreduju ili konzervativno liječenje više ne pomaže, ortoped može preporučiti operaciju.
Rendgen je važan, ali nije dovoljan sam po sebi. Liječnik procjenjuje i simptome, funkcionalno ograničenje te opće zdravstveno stanje.
Ne. I mlađi i stariji pacijenti mogu trebati umjetni kuk ako postoji ozbiljno oštećenje zgloba i izražene tegobe.
Ako bol traje dulje vrijeme, remeti san, hodanje ili svakodnevne aktivnosti, potrebno je javiti se ortopedu na pregled.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International