Presađivanje jetre razmatra se kada je jetra teško i trajno oštećena, a liječenje više ne može održati njezinu funkciju. Najčešće se javlja kod uznapredovale ciroze, određenih akutnih zatajenja jetre i nekih tumora ili nasljednih bolesti. Odluku donosi transplantacijski tim nakon detaljne procjene zdravlja, rizika i mogućnosti liječenja.
Presađivanje jetre složen je zahvat koji se razmatra kada jetra više ne može obavljati svoje osnovne funkcije i kada druge metode liječenja nisu dovoljne. To nije prva opcija, nego pažljivo planirana terapija za osobe s teškim, uznapredovalim bolestima jetre.
Važno je znati da se potreba za transplantacijom ne određuje samo prema jednoj dijagnozi. Liječnici procjenjuju simptome, laboratorijske nalaze, nalaze slikovnih pretraga, opće zdravstveno stanje i uzrok bolesti kako bi odlučili je li osoba prikladan kandidat.
Presađivanje jetre može biti potrebno kod stanja u kojima je funkcija jetre ozbiljno narušena ili kada postoji visok rizik od daljnjeg pogoršanja. Najčešći razlozi uključuju uznapredovalu cirozu, akutno zatajenje jetre, određene vrste raka jetre i neke metaboličke ili nasljedne bolesti.
Najvažniji znak da je transplantacija možda potrebna jest pojava komplikacija bolesti jetre koje se više ne mogu dobro kontrolirati lijekovima ili drugim postupcima.

Simptomi bolesti jetre mogu biti postupni i nespecifični, pa ih je lako pripisati drugim uzrocima. Međutim, određeni znakovi ukazuju na napredovalo oštećenje i zahtijevaju brzu liječničku procjenu:
Ako se pojave naglo pogoršanje svijesti, obilno krvarenje, jaka bol u trbuhu ili znakovi infekcije, potrebno je odmah potražiti hitnu pomoć.
Dijagnoza bolesti jetre i procjena potrebe za transplantacijom temelje se na kombinaciji kliničkog pregleda i testova. Nema jednog jedinstvenog pregleda koji sam za sebe odlučuje o presađivanju.
Važne su krvne pretrage koje pokazuju kako jetra radi i postoji li komplikacija bolesti. Liječnici mogu pratiti bilirubin, INR, albumin, jetrene enzime, broj trombocita i bubrežnu funkciju. Ti nalazi pomažu procijeniti težinu bolesti i njezin utjecaj na cijeli organizam.
Ultrazvuk, CT ili MR mogu pokazati veličinu jetre, znakove ciroze, prisutnost tumora, protok krvi kroz jetru i nakupljanje tekućine. Ponekad su potrebni i dodatni testovi, poput gastroskopije, da bi se procijenilo postojanje varikoziteta i rizik od krvarenja.
U određenim slučajevima radi se i biopsija jetre, ali ne kod svih bolesnika. O potrebi za njom odlučuje liječnik prema kliničkoj slici.
Osoba nije kandidat samo zato što ima dijagnozu bolesti jetre. Transplantacijski tim procjenjuje više čimbenika kako bi utvrdio koristi i rizike zahvata.
Važan dio procjene jest i mogućnost redovitog uzimanja imunosupresivne terapije nakon operacije. Ta terapija sprječava odbacivanje organa, ali zahtijeva dugotrajno praćenje i disciplinu.
Najčešće se presađivanje jetre razmatra kod ciroze uzrokovane alkoholom, kroničnim virusnim hepatitisom, masnom bolešću jetre povezanim s metabolizmom, autoimunim bolestima jetre i nekim nasljednim bolestima. Također se može razmatrati kod određenih tumora jetre kada zadovoljavaju stroge kriterije.
Kod akutnog zatajenja jetre odluka mora biti brza, jer se stanje može naglo pogoršati. U takvim slučajevima procjena se provodi hitno, često u specijaliziranom centru.
Procjena kandidata obično uključuje razgovor s hepatologom i transplantacijskim timom, krvne i slikovne pretrage, procjenu srčane i plućne funkcije, pregled prehrambenog statusa te psihosocijalnu procjenu. Cilj je utvrditi može li osoba sigurno podnijeti operaciju i dugotrajno liječenje nakon nje.
Ako je kandidat prihvaćen, stavlja se na listu čekanja ili se planira transplantacija od živog darivatelja, ako je to medicinski i organizacijski moguće. Vrijeme čekanja može se razlikovati ovisno o hitnosti, kompatibilnosti i dostupnosti organa.

Javiti se treba ako osoba već ima dijagnosticiranu bolest jetre i primijeti nove ili jače simptome poput žutice, zbunjenosti, otečenog trbuha, krvarenja ili izrazitog umora. Također je važno zatražiti procjenu ako se bolest progresivno pogoršava unatoč terapiji.
Rani razgovor s gastroenterologom ili hepatologom može pomoći da se transplantacija razmotri na vrijeme, prije nego što nastupe ozbiljne komplikacije koje otežavaju zahvat.
Presađivanje jetre razmatra se kod teškog i trajnog oštećenja jetre kada druge opcije više nisu dovoljne. Odluka se temelji na simptomima, nalazima pretraga, uzroku bolesti i ukupnom zdravstvenom stanju. Ako postoji sumnja na uznapredovalu bolest jetre, važno je pravodobno potražiti specijalističku procjenu.
Najčešći znakovi su žutica, ascites, oticanje nogu, zbunjenost zbog jetrene encefalopatije, krvarenje iz probavnog sustava i izražen umor. Ti simptomi upućuju na ozbiljno oštećenje jetre.
Ne. Dijagnoza ciroze nije dovoljna sama po sebi. Liječnici procjenjuju težinu bolesti, komplikacije, opće zdravstveno stanje i druge rizike prije odluke o transplantaciji.
Važne su krvne pretrage, ultrazvuk ili druge slikovne metode, procjena funkcije jetre i bubrega te pregled mogućih komplikacija. Po potrebi se rade i dodatne pretrage srca, pluća i probavnog sustava.
Odluku donosi transplantacijski tim, najčešće hepatolog, transplantacijski kirurg i drugi specijalisti. Procjena je individualna i temelji se na medicinskim i psihosocijalnim čimbenicima.
Hitno se treba javiti ako nastupe obilno krvarenje, nagla zbunjenost, jaka bol u trbuhu, visoka temperatura ili brzo pogoršanje općeg stanja. To mogu biti znakovi ozbiljne komplikacije bolesti jetre.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International