Imunoterapija i ciljano liječenje dvije su različite skupine onkoloških terapija. Imunoterapija potiče vlastiti imunološki sustav da prepozna i napadne rak, dok ciljano liječenje djeluje na specifične molekularne promjene u tumoru. Odabir ovisi o vrsti raka, biomarkerima i općem stanju bolesnika.
Imunoterapija i ciljano liječenje često se spominju zajedno jer su obje suvremenije, “preciznije” terapije u onkologiji. Ipak, ne djeluju na isti način. Razumijevanje razlike može pomoći bolesnicima i obiteljima da bolje prate plan liječenja i postave prava pitanja svom onkologu.
Imunoterapija je skupina lijekova koja pomaže imunološkom sustavu da bolje prepozna i napadne stanice raka. Tumorske stanice ponekad razviju načine kako “sakriti” se od obrane organizma. Imunoterapija može ukloniti te kočnice ili pojačati odgovor imunoloških stanica.
Najpoznatiji oblici uključuju lijekove koji blokiraju određene kontrolne točke imunološkog odgovora, ali postoje i druge vrste imunoterapije. Važno je znati da imunoterapija ne djeluje jednako brzo niti jednako u svih bolesnika.

Ciljano liječenje djeluje na točno određene promjene u stanicama tumora ili na okolinu koja tumoru pomaže rasti. Te promjene mogu biti mutacije, proteinski receptori ili drugi molekularni mehanizmi koji su važni za rast raka.
Za razliku od klasične kemoterapije, ciljano liječenje je osmišljeno da napada “meta” koje su specifičnije za tumor. Zbog toga je prije primjene često potrebno molekularno testiranje tumora kako bi se utvrdilo postoji li odgovarajuća meta.
Najjednostavnije rečeno, imunoterapija “osvježava” ili aktivira obranu tijela, a ciljano liječenje napada određenu slabost u samom tumoru. Obje terapije mogu biti vrlo učinkovite, ali samo ako postoje odgovarajući uvjeti za njihovu primjenu.
Imunoterapija se preporučuje u određenim vrstama i stadijima raka, kada postoji očekivanje da bi imunološki sustav mogao dobro reagirati. Liječnik je može predložiti prema vrsti tumora, rezultatima testiranja i prethodnim terapijama.
Najčešće se razmatra kada tumor pokazuje određene biomarkere ili kada su druge terapije nedovoljno učinkovite. Ponekad se koristi samostalno, a ponekad u kombinaciji s kemoterapijom, zračenjem ili drugim lijekovima.
Ciljano liječenje se preporučuje bolesnicima čiji tumor ima specifičnu molekularnu promjenu na koju postoje lijekovi. To znači da isti tip raka ne mora biti kandidat za ovu terapiju kod svih bolesnika.
Za mnoge tumore prije odluke o liječenju radi se testiranje na određene mutacije, receptore ili druge biljege. Ako se meta pronađe, ciljano liječenje može biti važna opcija, samostalno ili u kombinaciji s drugim metodama.
Prednost obje terapije je veća preciznost u odnosu na klasičnija liječenja. Međutim, nijedna terapija nije prikladna za svakoga i nijedna ne djeluje jednako dobro u svih bolesnika.
Ograničenja uključuju mogućnost da tumor ne posjeduje odgovarajuću metu ili da s vremenom razvije otpornost. Također, svaka terapija ima moguće nuspojave koje zahtijevaju praćenje.
Ne. Nuspojave se razlikuju ovisno o vrsti terapije, lijeku i organizmu bolesnika. Imunoterapija može izazvati nuspojave povezane s pretjeranom aktivacijom imunološkog sustava, dok ciljano liječenje često uzrokuje nuspojave vezane uz organe i sustave koji su pogođeni lijekom.
Važno je svaku novu tegobu prijaviti onkologu, osobito ako se jave osip, proljev, kašalj, otežano disanje, promjene u radu štitnjače, umor ili druge neuobičajene smetnje. Rana prijava nuspojava pomaže sigurnijem liječenju.
Odluka se ne temelji samo na nazivu dijagnoze. Liječnik uzima u obzir vrstu i stadij raka, rezultate patohistološke i molekularne analize, opće zdravstveno stanje, druge bolesti, ranije terapije i osobne ciljeve bolesnika.
U mnogim slučajevima odluka se donosi multidisciplinarno, uz suradnju onkologa, patologa, radiologa i drugih stručnjaka. To povećava vjerojatnost da će terapija biti usklađena s biološkim osobinama bolesti.

Imunoterapija i ciljano liječenje nisu ista terapija, iako obje predstavljaju važan napredak u liječenju raka. Imunoterapija pomaže obrambenom sustavu tijela, a ciljano liječenje gađa specifične promjene u tumoru. Najbolji izbor ovisi o biologiji bolesti i individualnim okolnostima svakog bolesnika.
Ako vi ili vaš bližnji razmatrate ove terapije, razgovarajte s onkologom o testiranju tumora, mogućnostima liječenja i očekivanjima. Informirana odluka važan je dio kvalitetne skrbi.
Ne. Imunoterapija potiče imunološki sustav da napada rak, a ciljano liječenje djeluje na specifične molekularne mete u tumoru.
U pravilu da. Često je potrebno molekularno ili genetsko testiranje kako bi se utvrdilo postoji li meta za lijek.
Da, u nekim situacijama se kombinira s kemoterapijom, zračenjem ili drugim lijekovima, ovisno o vrsti raka i planu liječenja.
Ne. Prikladnost ovisi o vrsti tumora, biomarkerima, stadiju bolesti i općem zdravstvenom stanju.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International