Imunoterapija i ciljana terapija suvremeni su oblici liječenja raka, ali djeluju na različite načine. Imunoterapija potiče vlastiti imunološki sustav da prepozna i napadne tumor, dok ciljana terapija djeluje na određene promjene u tumorskim stanicama. Koja je opcija prikladna ovisi o vrsti raka, nalazima tumora i općem stanju bolesnika.
Imunoterapija i ciljana terapija važni su oblici suvremenog onkološkog liječenja. Obje se često opisuju kao „preciznije” terapije jer nisu usmjerene samo na brzo dijeleće stanice, nego na specifične biološke procese povezane s rastom tumora.
Unatoč sličnom cilju, to nisu isti lijekovi i ne djeluju na isti način. Imunoterapija pomaže imunološkom sustavu da bolje prepozna i napadne zloćudne stanice. Ciljana terapija, s druge strane, blokira određene molekularne mete u tumorskim stanicama ili u okolini tumora.

Imunoterapija nije prikladna za svakog bolesnika ni za svaki tumor. Najčešće se razmatra kod određenih vrsta raka i kada tumorske stanice pokazuju obilježja zbog kojih bi imunološki sustav mogao biti učinkovitiji uz pomoć terapije.
Liječnik može predložiti imunoterapiju ako:
Pri odluci su važni i rezultati patohistološke analize, imunohistokemije i drugih testova na tkivu tumora. Ponekad se procjenjuju i tzv. biomarkeri koji mogu pomoći u odabiru terapije.
Ciljana terapija se koristi kada tumor ima određenu promjenu ili „metu” na koju lijek može djelovati. To znači da nije dovoljno znati samo naziv raka; često je potrebno testiranje tumorskog tkiva ili krvi kako bi se utvrdilo postoji li odgovarajuća molekularna promjena.
Ovaj pristup može biti prikladan ako:
Ciljana terapija se često povezuje s personaliziranom medicinom jer se odabire prema osobinama konkretnog tumora, a ne samo prema tome gdje se tumor nalazi.
Najvažnija razlika je u načinu djelovanja.
Imunoterapija ne napada tumor izravno, nego „pojačava” ili oslobađa imunološki sustav kako bi on sam prepoznao zloćudne stanice. Ciljana terapija izravno blokira mehanizam koji tumor koristi za rast, preživljavanje ili širenje.
Za obje terapije često su važni biomarkeri, ali na različit način. Kod imunoterapije biomarkeri mogu pomoći procijeniti vjerojatnost odgovora. Kod ciljanje terapije biomarker ili genska promjena često su preduvjet za primjenu određenog lijeka.
Imunoterapija može potaknuti imunološki sustav i izazvati upalne reakcije u različitim organima. Ciljana terapija češće uzrokuje nuspojave povezane s blokadom određene molekularne mete, a one ovise o konkretnom lijeku. Nuspojave ne izgledaju isto kod svih bolesnika i potrebno ih je pratiti tijekom cijelog liječenja.
Za imunoterapiju je važno ukupno zdravstveno stanje, vrsta tumora i očekivani biološki odgovor. Za ciljanu terapiju presudno je postoji li odgovarajuća meta. Zato dva bolesnika s istim dijagnozama ne moraju imati isti plan liječenja.
Odluku donosi onkološki tim na temelju više čimbenika. Važni su vrsta i stadij bolesti, rezultati molekularnih i patoloških pretraga, prethodno provedeno liječenje, funkcija organa te drugi zdravstveni problemi koje bolesnik ima.
U praksi se često razmatra i kombinacija terapija. Neki bolesnici primaju imunoterapiju zajedno s drugim oblicima liječenja, a kod nekih se ciljana terapija daje nakon testiranja koje potvrdi pogodnu metu. Zato je individualni plan liječenja ključan.
Dobro je na pregled doći s pitanjima. To može pomoći razumjeti zašto je predložena baš određena terapija i što se od nje očekuje.

Imunoterapija i ciljana terapija nisu zamjena za jedinstveni pristup svim bolesnicima. Njihova vrijednost upravo je u tome što se mogu prilagoditi osobinama tumora i stanju bolesnika. Ipak, nijedna terapija ne odgovara svima, a odluku uvijek treba donositi s onkološkim timom.
Ako ste dobili preporuku za jednu od ovih terapija, tražite objašnjenje nalaza, mogućih koristi, rizika i plana praćenja. To će vam pomoći da aktivno sudjelujete u donošenju odluka o liječenju.
Imunoterapija i ciljana terapija dvije su različite, ali vrlo važne opcije u liječenju raka. Imunoterapija aktivira obranu organizma, a ciljana terapija napada specifične molekularne mete tumora. Prikladnost ovisi o vrsti raka, biološkim obilježjima tumora i cjelokupnom zdravstvenom stanju bolesnika.
Ne. Imunoterapija potiče imunološki sustav da napadne tumor, a ciljana terapija djeluje na određene molekularne mete u tumorskim stanicama.
Najčešće su potrebne analize tumorskog tkiva ili krvi koje pokažu odgovarajuću gensku promjenu ili drugu metu na koju lijek djeluje.
Da, u nekim situacijama može se kombinirati s drugim oblicima onkološkog liječenja, ali odluku donosi liječnik prema vrsti bolesti i nalazima.
Ne. Nuspojave ovise o vrsti lijeka i mehanizmu djelovanja. Zato je važno pratiti simptome i pravodobno ih prijaviti liječniku.
Ne nužno. Biomarkeri mogu pomoći u odabiru terapije i procjeni vjerojatnosti odgovora, ali ne jamče ishod liječenja.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International