Ciljana terapija i imunoterapija nisu namijenjene svim oblicima raka dojke, nego određenim podtipovima tumora i specifičnim biološkim obilježjima. Liječnici ih najčešće razmatraju nakon analize receptora, HER2 statusa, BRCA promjena i drugih biomarkera kako bi odabrali najprecizniji pristup liječenju.
Ciljana terapija i imunoterapija danas su važan dio personaliziranog liječenja raka dojke. Za razliku od klasične kemoterapije, ove metode ne djeluju jednako na sve tumore, nego se biraju prema biološkim obilježjima raka, poput prisutnosti HER2 receptora, hormonskih receptora ili određenih genetskih promjena.
To znači da nisu namijenjene svakoj pacijentici. Prije odluke o liječenju liječnički tim procjenjuje nalaz biopsije, patohistološki tip tumora, stadij bolesti i rezultate dodatnih testova. Na temelju toga određuje se postoji li stvarna korist od ciljane terapije ili imunoterapije.
Ciljana terapija je skup lijekova koji djeluju na specifične molekule ili putove rasta tumorskih stanica. Umjesto širokog djelovanja na sve brzo dijeleće stanice, ona nastoji preciznije pogoditi mehanizam koji tumor koristi za rast i širenje.
U raku dojke ciljane terapije mogu biti usmjerene na HER2 protein, na određene mutacije povezane s popravkom DNK ili na druge molekularne mete. Upravo zato je važno znati biološki profil tumora, jer bez tog podatka nije moguće procijeniti je li liječenje prikladno.
Najpoznatiji primjer je HER2-pozitivni rak dojke. Kod njega tumor proizvodi previše HER2 proteina, pa lijekovi koji blokiraju tu metu mogu usporiti rast tumora ili smanjiti njegovu aktivnost. Međutim, takvi se lijekovi ne daju kod HER2-negativnog tumora, jer tada nema mete na koju bi djelovali.
Imunoterapija pomaže vlastitom imunološkom sustavu da prepozna i napadne tumorsko tkivo. U nekim vrstama raka dojke, osobito u trostruko negativnom raku dojke, imunoterapija može biti dio liječenja ako tumor ima obilježja zbog kojih će vjerojatnije odgovoriti na takav pristup.
Najčešće se ne koristi samostalno za sve bolesnice, nego u kombinaciji s drugim lijekovima, ovisno o stadiju bolesti i rezultatima testiranja tumora.
Važno je znati da imunoterapija nije standardna opcija za sve podtipove raka dojke. Kod hormonski pozitivnih ili HER2-pozitivnih tumora ona se obično ne koristi kao prvi izbor, osim u posebnim okolnostima i prema procjeni specijalista.
Odabir liječenja temelji se na više elemenata. Najvažniji su rezultati biopsije i patohistološke analize, ali i dodatna molekularna testiranja. Liječnici obično gledaju:
Na temelju tih podataka onkolog predlaže terapiju koja nudi najbolji omjer koristi i mogućih nuspojava. Ponekad se ciljane terapije ili imunoterapije daju prije operacije, ponekad nakon operacije, a ponekad u slučaju uznapredovale bolesti.

Personalizirano liječenje omogućuje da terapija bude usmjerena na biološke značajke tumora, a ne samo na njegovo mjesto u tijelu. To može pomoći u preciznijem planiranju liječenja i boljem usklađivanju terapije s karakteristikama bolesti.
Ipak, važno je imati realna očekivanja. Ne reagira svaki tumor jednako, a svaka terapija može imati nuspojave. Zato je redovito praćenje tijekom liječenja iznimno važno.
Ako vam je dijagnosticiran rak dojke, korisno je postaviti nekoliko konkretnih pitanja:
Ovakav razgovor pomaže da bolje razumijete plan liječenja i aktivno sudjelujete u odlukama o svojoj skrbi.
Ciljana terapija i imunoterapija za rak dojke namijenjene su određenim skupinama bolesnica, a ne svima. Njihova primjena ovisi o biologiji tumora, rezultatima testiranja i stadiju bolesti. Zato je precizna dijagnostika ključna za odabir najboljeg liječenja.
Ako želite saznati jeste li kandidat za ove terapije, razgovarajte sa svojim onkologom i pitajte koje analize mogu pomoći u donošenju odluke. Personalizirani pristup često počinje upravo dobrom dijagnostikom.
Ne. Ciljana terapija se koristi samo kada tumor ima određenu metu, primjerice HER2 protein ili neku drugu molekularnu promjenu.
Ne. Imunoterapija je prikladna samo za neke podtipove raka dojke, najčešće u određenim slučajevima trostruko negativne bolesti.
Najčešće se analiziraju hormonski receptori, HER2 status, patohistološki nalaz i po potrebi genetski ili molekularni testovi.
Mogu se koristiti i prije i nakon operacije, a kod uznapredovale bolesti i kao dio sistemskog liječenja.
Ne postoji jamstvo uspjeha. Biomarkeri pomažu odabrati terapiju s većom vjerojatnošću koristi, ali odgovor na liječenje može biti različit.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International