Tumor mozga može biti benigni ili maligni, a glavne razlike su u brzini rasta, načinu širenja i utjecaju na okolno moždano tkivo. Simptomi ovise o mjestu i veličini tumora, a liječenje najčešće uključuje operaciju, radioterapiju, kemoterapiju ili pažljivo praćenje.
Tumor mozga označava abnormalni rast stanica unutar mozga ili u strukturama koje ga okružuju. Iako izraz može zvučati zastrašujuće, važno je znati da nisu svi tumori mozga isti: neki su benigni, drugi maligni, a pristup liječenju ovisi o vrsti, položaju, veličini i općem zdravstvenom stanju osobe.
Razumijevanje razlika između benignih i malignih tumora pomaže pacijentima i obiteljima da lakše prate simptome, razgovaraju s liječnikom i sudjeluju u odlukama o liječenju.
Benigni tumor mozga obično raste sporije i ne širi se u druge dijelove tijela. Ipak, i benigni tumor može biti ozbiljan ako pritišće važne moždane strukture, uzrokuje oticanje ili ometa normalne funkcije.
Maligni tumor mozga raste agresivnije, može brže oštetiti okolno tkivo i često zahtijeva kombinaciju više oblika liječenja. Važno je naglasiti da se pojam maligni odnosi na biološko ponašanje tumora, a ne samo na “težinu” simptoma.

Simptomi tumora mozga nisu uvijek specifični i mogu nalikovati drugim stanjima. Oni ovise o tome koji je dio mozga zahvaćen, koliko brzo tumor raste i izaziva li povišen tlak unutar lubanje.
U nekim slučajevima simptom može biti vrlo suptilan, primjerice zaboravljivost, poteškoće s čitanjem, umor ili promjene sluha. Ako se simptomi pogoršavaju ili traju duže vrijeme, potrebno je javiti se liječniku.
Liječničku procjenu treba potražiti ako imate nove ili neobične neurološke simptome, osobito ako su progresivni. Hitna procjena potrebna je kod iznenadne slabosti jedne strane tijela, novonastalog napadaja, naglog poremećaja govora, nagle jake glavobolje ili naglog gubitka vida.
Rano prepoznavanje simptoma ne znači uvijek da je riječ o tumoru, ali pomaže u pravodobnom otkrivanju uzroka i smanjenju rizika od komplikacija.
Dijagnostika obično počinje razgovorom s liječnikom i neurološkim pregledom. Nakon toga se prema potrebi rade slikovne pretrage koje prikazuju mozak i okolne strukture.
U nekim slučajevima liječnik može preporučiti dodatne testove, poput procjene hormonske funkcije, vida, sluha ili kognitivnih sposobnosti, osobito ako tumor utječe na te funkcije.
Liječenje tumora mozga individualno je i planira ga multidisciplinarni tim. Cilj može biti potpuno uklanjanje, usporavanje rasta, smanjenje simptoma ili poboljšanje kvalitete života, ovisno o vrsti tumora i općem stanju pacijenta.
Operacija se često razmatra kada je tumor dostupan i siguran za uklanjanje. Kod benignih tumora cilj može biti potpuno odstranjenje, dok se kod malignih tumora često uklanja što je moguće više tumorskog tkiva uz očuvanje funkcije.
Zračenje se koristi za uništavanje tumorskih stanica ili usporavanje njihova rasta. Može biti samostalno ili u kombinaciji s drugim terapijama, osobito kod malignih tumora ili kada operacija nije moguća.
Kemoterapija se koristi kod određenih tipova malignih tumora mozga. U nekim slučajevima primjenjuju se i ciljane terapije, ovisno o molekularnim značajkama tumora. O izboru terapije odlučuje onkološki i neurokirurški tim.
Neki benigni tumori koji ne uzrokuju simptome mogu se samo pratiti redovitim slikovnim kontrolama. Uz to se mogu propisati lijekovi protiv napadaja, kortikosteroidi za smanjenje oticanja ili terapija za ublažavanje simptoma i rehabilitaciju.
Nakon dijagnoze važno je razgovarati s liječnikom o vrsti tumora, mogućim opcijama i ciljevima liječenja. Pacijentima često pomaže da pitaju koliko je tumor aktivan, postoji li rizik od rasta, koje su moguće nuspojave terapije i koliko će često trebati kontrole.
Podrška obitelji, psihološka pomoć i rehabilitacija mogu biti važan dio oporavka. Ako su zahvaćeni govor, pokret, pamćenje ili raspoloženje, fizikalna terapija, radna terapija, logopedska terapija i neuropsihološka potpora mogu pomoći u svakodnevnom funkcioniranju.
Za većinu tumora mozga ne postoji siguran način prevencije. Ipak, zdrave životne navike, redovite kontrole i pravodobno javljanje liječniku kod novih simptoma mogu pomoći u ranom otkrivanju. Ako imate poznatu genetsku predispoziciju ili obiteljsku anamnezu, liječnik može preporučiti individualni plan praćenja.

Drugo mišljenje može biti korisno kada je dijagnoza nejasna, kada se razmatra složena operacija ili kada pacijent želi potvrdu plana liječenja. To je posebno važno kod tumora koji su blizu područja zaduženih za govor, pokret ili vid.
Benigni i maligni tumori mozga razlikuju se po načinu rasta i ponašanju, ali oba mogu biti ozbiljna zbog osjetljivog položaja u mozgu. Najvažnije je prepoznati simptome na vrijeme, obaviti odgovarajuću dijagnostiku i razgovarati sa stručnim timom o najboljim mogućnostima liječenja.
Ako primijetite nove neurološke smetnje, nemojte ih zanemariti. Pravodobna procjena može biti ključna za sigurnije i učinkovitije liječenje.
Ne. Tumori mozga mogu biti benigni ili maligni. I benigni tumor može uzrokovati ozbiljne simptome ako pritišće osjetljive dijelove mozga.
Prvi korak je pregled kod liječnika, najčešće neurologa ili obiteljskog liječnika, koji će procijeniti simptome i po potrebi uputiti na slikovne pretrage.
Da. Napadaji mogu biti jedan od simptoma tumora mozga, osobito ako tumor iritira moždano tkivo.
Ne uvijek. Neki tumori se prate, a drugi se liječe kombinacijom operacije, zračenja i lijekova, ovisno o vrsti i položaju tumora.
Može, osobito ako nije moguće potpuno ukloniti tumor. Zato su važni redoviti kontrolni pregledi.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International