Autologna transplantacija koštane srži postupak je u kojem se pacijentove vlastite matične stanice prikupe, zamrznu i vrate nakon intenzivne terapije. Najčešće se preporučuje kod određenih hematoloških bolesti, kada je cilj omogućiti snažnije liječenje i potom obnovu koštane srži.
Autologna transplantacija koštane srži, odnosno autologna transplantacija matičnih stanica, postupak je u kojem se koriste vlastite matične stanice pacijenta. Stanice se najprije prikupe iz krvi, ponekad i iz koštane srži, potom se pohrane, a nakon visokodozne kemoterapije vraćaju u organizam. Cilj je omogućiti liječenje koje bi bez te potpore previše oštetilo koštanu srž.
Važno je znati da autologna transplantacija nije operacija u klasičnom smislu, nego složen hematološko-onkološki postupak koji uključuje više faza: pripremu, prikupljanje stanica, liječenje visokim dozama lijekova i vraćanje stanica u krvotok.

Liječnik može preporučiti autolognu transplantaciju kada je potrebno intenzivnije liječenje bolesti koja zahvaća krv, koštanu srž ili limfni sustav. Najčešće se razmatra kod određenih hematoloških bolesti, osobito kada je bolest osjetljiva na kemoterapiju ili kada postoji razlog da se nakon snažnijeg liječenja očekuje bolji ishod uz obnovu vlastite koštane srži.
Najčešće se koristi u sljedećim situacijama:
Odluka nije ista za svakog pacijenta. Liječnik procjenjuje vrstu bolesti, odgovor na dosadašnje liječenje, opće stanje, dob, funkciju srca, pluća, bubrega i drugih organa te moguće rizike postupka.
Iako je to često učinkovita opcija u odabranih bolesnika, postoje situacije kada postupak nije preporučljiv. To može biti zbog nedovoljnog odgovora na prethodno liječenje, ozbiljnih bolesti drugih organa, lošeg općeg stanja ili ako prikupljanje matičnih stanica nije moguće u dovoljnoj količini.
Također, autologna transplantacija obično nije prikladna kada je potrebno zamijeniti oboljeli imunološki sustav zdravim stanicama darivatelja. U takvim slučajevima razmatra se alogena transplantacija.
Prije postupka slijedi detaljna obrada. Ona može uključivati krvne pretrage, procjenu rada srca i pluća, pregled infekcijskog statusa te razgovor o lijekovima koje pacijent uzima. Tim objašnjava moguće nuspojave i plan boravka u bolnici ili dnevnoj bolnici.
Jedan od ključnih koraka je mobilizacija matičnih stanica. To znači da se stanice potaknu da prijeđu iz koštane srži u krv, najčešće uz pomoć lijekova. Nakon toga se prikupljaju postupkom sličnim darivanju krvnih komponenti, nazvanim afereza. Ponekad je potrebno više dana prikupljanja.
Prikupljene stanice se zamrzavaju i čuvaju do dana transplantacije. U međuvremenu pacijent prima visokodoznu kemoterapiju, a u nekim slučajevima i zračenje, prema planu liječenja. Ovaj dio terapije uništava ili snažno smanjuje bolest, ali i privremeno potiskuje normalnu koštanu srž.
Nakon završetka pripremnog liječenja, pohranjene stanice vraćaju se u venu, najčešće putem infuzije. Taj dan se često naziva danom transplantacije ili danom nulte točke. Stanice putuju krvotokom i ponovno se nastanjuju u koštanoj srži, gdje počinju stvarati nove krvne stanice.
Nakon vraćanja stanica slijedi razdoblje kada je broj krvnih stanica nizak. Tada su češće umor, slabost, povećan rizik od infekcija, krvarenja i anemije. Zbog toga pacijent može ostati u bolnici ili dolaziti vrlo često na kontrolu, ovisno o protokolu centra i općem stanju.
Koštanoj srži treba vrijeme da se oporavi. Tijekom tog razdoblja medicinski tim pažljivo prati krvnu sliku, temperaturu, znakove infekcije, stanje sluznice usta i probavnog sustava te prehranu i unos tekućine. Mogu biti potrebni antibiotici, lijekovi protiv mučnine, transfuzije i drugi potporni postupci.
Kao i svaki složen tretman, i autologna transplantacija nosi rizike. Najčešći su prolazno smanjenje krvnih stanica, infekcije, umor, mučnina, proljev, bol u ustima i gubitak apetita. Neki pacijenti imaju i privremeni gubitak kose, promjene okusa ili osjećaj opće iscrpljenosti.
Rjeđe mogu nastati ozbiljnije komplikacije, osobito ako su prisutne druge bolesti. Zato je važno da pacijent liječniku prijavi svaku temperaturu, pogoršanje stanja, otežano disanje, krvarenje ili bilo koji neuobičajeni simptom.
Dobra priprema može olakšati cijeli proces. Korisno je unaprijed organizirati pratnju, prijevoz, pomoć kod kuće i dogovor oko lijekova. Preporučuje se postaviti sva pitanja o prehrani, higijeni, cijepljenju, posjetima i mogućim ograničenjima nakon otpusta.

Povratak uobičajenim aktivnostima odvija se postupno i ovisi o brzini oporavka, vrsti bolesti i eventualnim komplikacijama. Nekima je potrebno više tjedana, a drugima i dulje da se vrate na posao, tjelesnu aktivnost i društvene obveze. Liječnik će preporučiti kada je sigurno povećavati aktivnost i kada treba izbjegavati gužve ili potencijalne izvore infekcije.
Autologna transplantacija koštane srži važna je terapijska opcija za odabrane pacijente s određenim hematološkim bolestima. Postupak je zahtjevan, ali njegov cilj je omogućiti učinkovito liječenje uz naknadnu obnovu vlastite koštane srži. Ako vam je ovaj postupak predložen, razgovarajte s hematologom o očekivanjima, rizicima i planu oporavka kako biste mogli donijeti informiranu odluku.
Ne. Kod autologne transplantacije koriste se vlastite matične stanice pacijenta, dok se kod alogene transplantacije koriste stanice darivatelja.
Najčešće se prikupljaju iz krvi postupkom afereze nakon mobilizacije stanica lijekovima. U nekim situacijama mogu se prikupiti i iz koštane srži.
Oporavak se razlikuje od osobe do osobe i ovisi o bolesti, općem stanju i tijeku liječenja. Liječnik će pratiti krvnu sliku i dati procjenu prema vašem slučaju.
Da, privremeno je rizik od infekcija veći dok se koštana srž ne oporavi. Zato su važni praćenje temperature, higijena i pravodobno javljanje liječniku.
U nekim slučajevima može se razmatrati ponovno, ali to ovisi o bolesti, prethodnom liječenju i procjeni specijalista.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International