Alogena transplantacija koštane srži postupak je u kojem pacijent prima zdrave matične stanice od podudarnog donora kako bi se obnovilo stvaranje krvnih stanica. Koristi se kod nekih leukemija, limfoma i drugih ozbiljnih bolesti krvi, ali nosi i važne rizike pa odluku uvijek donosi tim stručnjaka individualno.
Alogena transplantacija koštane srži, odnosno alogena transplantacija matičnih stanica, postupak je u kojem se pacijentu daju zdrave krvotvorne matične stanice od druge osobe – donora. Cilj je zamijeniti bolesnu ili oštećenu koštanu srž novim stanicama koje mogu stvarati crvene krvne stanice, bijele krvne stanice i trombocite.
Ovaj se zahvat najčešće razmatra kod određenih zloćudnih i nezloćudnih bolesti krvi kada druge terapije nisu dovoljne ili kada postoji velika vjerojatnost povrata bolesti. Iako naziv uključuje koštanu srž, matične stanice danas često dolaze iz periferne krvi donora, a rjeđe iz koštane srži ili pupkovine.

Odluka o alogenoj transplantaciji donosi se individualno, nakon detaljne procjene bolesti, općeg stanja i dostupnosti odgovarajućeg donora. Najčešće se razmatra kod:
Nije svaka osoba kandidat za ovaj postupak. Liječnici procjenjuju koristi i rizike, uključujući dob, funkciju organa, prethodno liječenje i mogućnost podudarnosti s donorom.
Najvažnija prednost alogene transplantacije jest mogućnost da potpuno nova populacija zdravih matičnih stanica obnovi krvotvorni sustav. To može omogućiti duboku i dugotrajniju kontrolu bolesti, osobito ako prethodne terapije nisu bile dovoljno učinkovite.
U nekim malignim bolestima postoji i takozvani učinak presatka protiv tumora, pri čemu donorske imunološke stanice mogu pomoći u prepoznavanju i uništavanju preostalih bolesnih stanica. To je jedan od razloga zbog kojih alogena transplantacija može biti vrlo učinkovita u odabranim slučajevima.
Prednosti mogu uključivati:
Alogena transplantacija je složen postupak i nosi značajne rizike. Najvažniji je graft-versus-host disease, odnosno bolest presatka protiv primatelja, kada donorske imunološke stanice napadaju tkiva primatelja. Može zahvatiti kožu, jetru, probavni sustav i druge organe, a može biti akutna ili kronična.
Drugi važni rizici uključuju:
Tijekom liječenja pacijent je pod strogim nadzorom jer se komplikacije mogu razviti brzo. Pravodobno prepoznavanje simptoma i rana intervencija vrlo su važni.
Tijek alogene transplantacije obično ima nekoliko faza. Prvo slijedi detaljna obrada, koja uključuje laboratorijske pretrage, procjenu srca, pluća, jetre i bubrega te odabir donora. Potom se planira pripremni režim, odnosno kondicioniranje, koje može uključivati kemoterapiju, ponekad i zračenje, kako bi se smanjila bolest i stvorilo mjesto za nove stanice.
Nakon pripreme slijedi infuzija donorskih matičnih stanica, koja nalikuje transfuziji krvi. Stanice zatim putuju do koštane srži i ondje postupno počinju stvarati nove krvne stanice. Taj proces usađivanja, odnosno engraftment, traje neko vrijeme i tijekom njega je potreban intenzivan nadzor.
Pacijent nakon transplantacije prima potporne lijekove, uključujući antibiotike, antivirusne i protugljivične lijekove, kao i terapiju za prevenciju GVHD-a. Boravak u bolnici ili u blizini transplantacijskog centra često je nužan zbog praćenja krvne slike, temperature, funkcije organa i znakova infekcije.
Oporavak je postupan i može trajati mjesecima. U početku je imunosni sustav oslabljen, pa su potrebne mjere opreza poput higijene ruku, izbjegavanja kontakta s bolesnim osobama i pridržavanja preporuka o prehrani i lijekovima.
Redovite kontrole ključne su za praćenje krvne slike, funkcije organa, znakova odbacivanja i mogućih kasnih nuspojava. Neki pacijenti trebaju dugotrajnu imunosupresivnu terapiju i postupni povratak svakodnevnim aktivnostima.
Važno je odmah javiti liječniku ako se pojave temperatura, osip, proljev, žutilo kože, otežano disanje, neuobičajeno krvarenje ili drugi novi simptomi.

Prije transplantacije korisno je razumjeti plan liječenja, moguće nuspojave i očekivanja u svakoj fazi. Pacijenti i obitelj često se osjećaju sigurnije kada unaprijed znaju što ih čeka.
Dobro je pitati:
Alogena transplantacija koštane srži može ponuditi važnu terapijsku mogućnost za određene teške bolesti krvi, ali je riječ o zahtjevnom postupku koji traži pažljivu pripremu, iskustvo tima i dugotrajno praćenje. Razumijevanje prednosti, rizika i tijeka liječenja pomaže pacijentima i obitelji da aktivno sudjeluju u donošenju odluka i oporavku.
To je postupak u kojem pacijent prima matične stanice od drugog, podudarnog donora kako bi se obnovila krvotvorna funkcija koštane srži.
U praksi se ti pojmovi često preklapaju. Alogena transplantacija znači da stanice dolaze od druge osobe, a ne od samog pacijenta.
Oporavak je individualan i može trajati mjesecima. Prva faza, kada je imunitet oslabljen, zahtijeva posebno pažljivo praćenje i mjere opreza.
GVHD ili bolest presatka protiv primatelja nastaje kada donorske imunološke stanice napadaju tkiva primatelja. Može biti akutna ili kronična i zahtijeva liječenje.
To procjenjuje transplantacijski tim. Neki pacijenti zbog općeg stanja, bolesti organa ili drugih čimbenika mogu imati prevelik rizik za postupak.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International